bilo ime Toader, a pošto je bio mezimac, zvali su ga od milošte Toderika i Toderaš .
, i vide gde mu se približuju karuce s upregnuta četiri vranca. Toderaš ugleda, viknu:
, viknu još jedanput, ali mu se ni na drugi poziv niko ne odazva. Tada Toderaš , videvši da mu se karuce sasvim približuju, stavi prst na oroz puške i
dva čoveka u karucama odoše. Radostan zbog dara što ga je od njih primio, Toderaš metnu dobiveni šešir na glavu i reče:
tamo. Toderaš sede za trpezu te je jeo, pio i čuo šta su govorili, a video sve, dok njega
samo za onog prosioca koji je bude nadigrao u igri karata. I sve ih je Toderaš video i sve čuo, ne rekavši sam ništa doli jedino, kad se najeo i napio:
. Tako ih on probudi i oni ga zapitaše: Toderaš im odgovori:
braću, učiniću generalima. Toderaš njemu šešir.
. Toderaš ode pravo u carevu prestonicu, kupi i obuče odelo kakvo nose carevići i
rešila da se udam samo za onoga ko me nadigra u igri karata. Toderaš - pa hajde da igramo
? Hajde da se pomirimo Povuci svoje vojnike, pa da ti dam kćer. Toderaš poverova. Duhnu u drugi kraj roga i vojnici se tog časa učiniše
učiniše nevidljivima. Toderaša unutra, u dvor, dobro ga ugostiše i rekoše mu kako će odmah poslati po
poslati po popa da ga venča s princezom. Toderaš da ga sad neće obmanuti, te sede i uze da jede i dobro pije, možda i malo
nemoguće, da on dobije za ženu carevu kćer, nego da ide otkud je došao. Toderaš se naljuti, izvadi iz džepa rog i duhne u nj, no mogao je duvati i duvati -
i duvati - iz roga ne iziđoše vojnici Toderaš moliti cara i sav njegov dom da mu ne uzimaju silom rog i kesu, a ne ljuti se