jezik i prećutkivanjem da su Hrvati u drugoj polovini 19. veka prihvatili književni srpski jezički standard Vukov ( štokavski ).
Bože) crnogorski,« maternji »ili ko zna koji sličan bilo koji takav« jezik », u stvari, varijanta suštinski srpskog ( štokavskog , vukovskog) jezika, ali latinica nije nikad bila specijalno sastavljano latiničko pismo za Srbe i srpski narod;
1850. bio je Književni dogovor u Beču između Srba i Hrvata o zajedničkom književnom jeziku. Kao osnovica uzeto je štokavsko narečje i ijekavski izgovor.
razvoja hrvatskog jezika) štokavskog , čakavskog i kajkavskog jezika i širenje štokavskog jezika na zapad
od 12. do 19 veka (i uporedni razvoj hrvatskog jezika) štokavskog jezika na zapad
srpskog bića kroz povrat u maticu naciju svih otkinutih od njenog tela. Jedino merilo su granice srpskog jezika i štokavskog govora kroz osavremenjenu maksimu SRBI SVI I SVUDA koja je bila na licu svakog našeg srodnika u vremenu oslobodilačkog
država. štokavskog , nego između govornika standardnog hrvatskog, srpskog, bosanskog i crnogorskog.
svojim bitnim karakteristikama spada u krug novijih ikavskih govora, odnosno pripada mlađem ikavskom dijalektu štokavskoga narječja
uvide u dijalektologiju Pančić izlaže ovako: štokavske osnovice. To je do banalnosti notorna i neoboriva naučna istina, a sve drugo je šarlatansko budalesanje, i nedostojno
klasične obrazce. štokavski , akoprem ih je to stalo i stoji neizmjerno truda jer i od svagdašnjeg domaćeg govora daleko im je dosti ". (Vežić, Neven,
lep i logičan jezik, nego i da se postepeno pomoću njega okupe i svi drugi Štokavci, znači Srbi, oko Zagreba, kao glavnog štokavskog kulturnog centra Dokaz, što je već odmah jedan poznati Ilirac, Ivan Derkos, tražio otvoreno takvo grupisanje sviju
grof Janko Drašković je u taj krug oko Zagreba, naročito pozivao Bosnu, ne pominjući međutim Srbiju, niti ijednu drugu štokavsku pravoslavnu zemlju. I kad se ban Jelačić instalirao za bana 1848, u prisustvu patrijarha srpskog Rajačića, a zatim
filologa onog vremena, dr. Đuru Daničića, da onamo krene izgrađivanje novog i najvećeg Rječnika našeg zajedničkog štokavskog jezika srpskih narodnih pesama, a koji je srpski filolog na tom delu i umro, ostavivši da Rječnik produži drugi Srbin,
dotle i "Razliku srpskog i hrvatskog jezika" utvrdivši da je jezik hrvatski dijalekat čakavski, i kao Vuk, verovao da štokavski govore samo Srbi, ma na kojem mestu se nalazili. Već sedamdesetih godina, Daničić je dobro osetio hrvatski šovinizam.
pisali za slavni srpski soj ti žalosni vojnici Rima i Beča, u prečanskim zemljama, otkad Hrvati naučiše da pišu štokavski , znači na jednom jeziku razumljivom i za one kojima su sve njihove pogrde upravljane. List dubrovački, "Crvena