slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "muratorijev".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
harmoniju četiriju evanđelja, u kojoj je tekstove četiriju evanđelja iskombinirao u jedinstvenu pripovijest. Muratorijev fragment, nastao oko godine 170. spominje točno četiri evanđelja. Nazivi prvih dvaju u fragmentu nedostaju, no tekst
evanđelja po Mateju (Barnaba 4,14 = Mt 22,14), Marku i Luki (Barnaba 5,9 = Mk 2,17; Lk 5,32). Muratorijev fragment navodi da je bio brat pape sv. Pija I (koji je vladao između 140. i 155.) navodi u svom Pastiru također četiri
Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizađoše iz obrezanja. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je
, mesara. Ali prije svega bio je veliki umjetnik riječi, na kojima su se nadahnuli mnogi umjetnici. Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je
, Adv. Marc. 4.5), iz Egipta (Klement Aleksandrijski, Stromateis 1.21; 5.12), i vjerojatno čak ranije iz Italije ( Muratorijev fragment). Da je Luka autor i Djela, temelji se na činjenici da je Luka upoznat sa zbivanjima u Antijohijskoj crkvi. (Dj
možemo pratiti još od prvih postapostolskih otaca Ignacija i Polikarpa s početka 2. st. Osobito je značajan takozvani Muratorijev fragment s kraja 2. st. (Muratori je čovjek koji je pronašao fragment u Milanskom samostanu 1740.). [ 12 ]
i Ireneja, tako i krivovjerni poput Marciona koji je prvi poznati pisac koji proglašava Pavla njezinim autorom. Muratorijev kanon također pripisuje autorstvo Pavlu.
kako je spomenuti ljubljeni učenik kao autor evanđelja (21, 24) poistovjećen s Ivanom apostolom? Potkraj 2. st. u Muratorijevu kanonu (oko g. 180) četvrto se evanđelje navodi kao Ivanovo. Nekako u isto vrijeme sv. Irenej bilježi predaju koja kaže
zajednica i koje su čitane na liturgijskim sastancima. Jedan od najpoznatijih popisa kanonskih knjiga je tkz. Muratorijev kanon koji potječe oko 150 godina prije Konstantina i koji tvrdi da su postojala samo četiri Evanđelja (a ne 80 kako
da je Marko napisao ono što je čuo od Petra. Papija takvo što ne bi mogao zapisati da ova dva evanđelja nisu već postojala. Muratorijev fragment, koji potječe iz otprilike 170. god., navodi da je treće evanđelje napisao Luka, a četvrto Ivan. Osim toga, ne
nedostaje tek njih pet, oko kojih u to vrijeme očito još nije bio postignut dogovor između pojedinih Crkava. Nazvan je Muratorijev kanon po knjižničaru koji ga je pronašao 1740. godine. Sporni spisi bili su: Heb, Jak, 1 i 2 Pt i Otk. U grčkoj Crkvi
djela. Moguće je da je upravo za njegova pontifikata u Rimu sastavljen kanon Svetog pisma, koji je djelomično sačuvan u Muratorijevu kanonu, što je naznačilo i konačan prelazak s grčkog na latinski. Vjerojatno je u njegovo vrijeme započelo i
s učenjem Isusa i apostola. Zbog toga su drugi načinili zbirke kako bi ta učenja bolje prikazali. Jedna takva zbirka, Muratorijev kanon (oko 170. godine), nabraja sve knjige Novog zavjeta osim Poslanice Hebrejima, Jakovljeve i 1. i 2. Petrove. No
kanon (oko 170. godine), nabraja sve knjige Novog zavjeta osim Poslanice Hebrejima, Jakovljeve i 1. i 2. Petrove. No Muratorijev kanon je uključivao i neke knjige kojih nema u današnjim Biblijama.
pouzdane podatke. O tom razdoblju govore pastoralne poslanice, Prva Klementova poslanica Korinćanima, te kasniji Muratorijev kanon. Prema pastoralnim poslanicama, i ostalim izvorima, Pavao je najprije pošao prema Španjolskoj, što je bio