milosrđa . Ti siješ sjaj svoga smilovanja i svoje dobrote oko sebe i u svjetlu Tvojih zraka milosrđa spoznah koliko me ljubiš . Laboratorijskim pretragama se dobivaju informacije o općem zdravstvenom
davni san . Neka sretna konstelacija zvijezda nas je u sretnom trenu povukla u središte kreativnosti . Spoznah da je univerzum postao naš dom . " Krenimo u život " pozvah ga glasom koji više nije bio moj glas .
" mojim očima nevidljiv . Mislila sam da je to anđeo čuvar, a onda iznenada osjetih treptaje srca i spoznah da je to LJUBAV . Sada se bez slike i tona, bez mirisa i okusa, umorna od boli koja proždire trenutak
drugih je odjenom stajalo pored statue . Shvatih da oni dolaze i odlaze nečujno, za mene nevidljivo . Spoznah da sam ušla u sferu pobijanja apsolutnog prostora i vremena . To je magloviti oblak moje svjesti,
pogleda i ucrtavao put ka Itaki dalekoj i smjernoj . Vidjeh sebe na hridi oceana u odori Penelope i spoznah da su godine kojih nije ni bilo prošle . A ti si se zrcalio na horizontu srcozorja noseći na rukama
osjetih da moram znamenja ljubavi pronaći u sebi . Dok ovo pišem prisjećam se i svojih tadašnjih stanja . Spoznah svoj sretan trenutak i pokušah pronaći drage osmijehe u mojim ćelijama . Ljubav me gleda očima boje
ocjene, ljubav sam imala, novaca koliko mi je i za što mi je trebalo, dobila sam ... Daleko od toga, spoznah da je ' bolji život ' stvar osobnog zadovoljstva s trenutnim stanjem . Da nije tako ne bismo se osvrtali
život na čijim, široko otvorenim, vratima smo tada svi stajali . Osjetivši trenutak istine u sebi spoznah da tradicija ne znači uzdizanje iz pepela, nego uvijek iznova paljenje unutarnje vatre . Vječna muzika
univerzalnosti . Dakle, dijela koji želi verifikaciju svog partikularnog glasa, usprkos . Ulica nije, što spoznah naknadno, tek dobrohotno predvorje javnosti već uvijek granica, marker ili podsjetnik razdjelnice
sjećala ........ oči koje sam sretala u snovima i osjetih treptaje koje do tada nisam poznavala . Tada spoznah da je izvor ljubavi bio cijelo vrijeme u meni . Kao Babilon su bila moja sjećanja, izrešetana košmarom
breme natečenih kapaka . Ne spadam u one koji su s teorijom relativnosti na TI ali relativnost vremena spoznah upravo u dugim noćima . To je pobudilo pitanje ; postoji li vrijeme uopće ? ? ? ? Ili je to samo stanje
vidim zrcaljenje ljepote koja prelazi u energiju mog postojanja . Sazrijevajući u njenom dobrom snu, spoznah da je majka, ljepotica moga svjeta koji je iz nje izrastao, svijetlo koje me još uvijek obasjava
moj kralju mora . Uzimajući u njedra svoja tvoje sjeme života iščekujući slatku klonulost tvoju i moju spoznah dubinu ludila nam našega . Iz ponora strasti do visina nevinosti ljubimo jedno drugo ti kao ja, a
rastače se u mirišljavu sonatu od snova . Kazaljka sunčanog sata se pretvara u klatno vremena pod kojim spoznah da budućnost ne postoji . Ona je tek neprestana opomena o promašenom trentku, neproživljenom treptaju
tuge i sreće u mozaik rastopljenog vremena . Slike davno zaboravljene oživješe na zaslonu svijesti . Spoznah moć sadašnjeg trenutka . Osjetih treptaje prošlosti u zauvjek ocrtanom znakovlju pamćenja . Slike velikih
podsvijest . Tu u dubini sebe same osjetih leptirov let, treperavu stvarnost nezaboravnog trenutka i spoznah odakle dolazi ljepota i prisjetih se stiha Vesne Krmpotić . Ako Tebe nosim, Svaki mi kamen na duši
prekrasnim nijansama dimenzija istinske stvarnosti . Tim svjesnim činom, razotkrivanja podsvjesti, spoznah da se cijeli život sastoji od suigre svjetlosti i tame . Iako znam da tajnom ovijen vječni izvor svijetla
je nastalo vrijeme i prostor . Poznate činjenice dobiše novo ruho . Osjetih njihove misli u mojima, spoznah da ono što čujem nije glas nego simfonija koju sklada moj um . Vidjeh kako se smjenjuju godišnja doba
dodirujući osjećaje i pretačući ih u odraz sreće . Oćutih romor mjesečevih kapi na oknu srca . Otvorih oči i spoznah da sam cijeli jedan dan odsanjala budnost u okrilju zlatne hostije i otajstva neba . Čuvarica Lunina
srca sveta, pripremiti ih na zvjezdani let, da nikada ne osjete ljudskih zločestoća splet . A onda spoznah da smo genomom naslijeđa žigosani, da svatko u duši nosi znak svojega rođenja, da iz njega izrasta