našeg postojanja na stazama razgranatog vremena, naše postojanje u paralelnim svjetovima. Oćutih istovremenost, naslutih nas i ovdje i tamo, vidjeh naša tijela u odorama prohujalih eona, beskonačnost u konačnosti trenutka. Osjetih tvoju

nutarnjeg sunca, u rađanju na levantu i umiranju na zapadnom nebu, u savršenoj putanji našega nesavršenstva. Naslutih vrtloženje zlatne niti između nas, oćutih zagrljaj svjetla i tmine, susret tebe i mene u pjesmi ljubičastog svitanja,

, da ustraje u istini koja je bila tako blizu, ali u isto vrijeme i užasno daleko od vremena u kojem je živio. naslutih san koji će nas odvesti u ono daleko stoljeće mraka. Diana i Bacchus se spustiše k nama. Dva goluba su šetala trgom i ja im

poganskih običaja već sam se bio dotakao u jednom ranijem tekstu, a o tome se, vidimo, radi i ovdje. Jer, kao što zarana naslutih , jaja i zečevi kao i ukrašavanje jelke s onim Nazarećaninom nemaju nikakve veze, ali nekako mi se čini kao da svih ovih

, žubori sonatom nedosanjanog sna, daruje ju vjetru u krošnjama zrelosti. naslutih misao koja mi danas kao ponavljajući mem, kao dobroćudan gen titra u sjećanju vraća se uskovitlana, nestaje u maglama

duše sretnog trenutka. Pokušah odgonetnuti tajnu tišine koja je iznenada obgrlila sva moja osjetila. U dubini sebe naslutih eho boginjina bezglasja.

ritam u našim srcima. Ispijamo nektar sa gozbe kojim su nam bogovi darovali nesalomljivost. U opsjeni životnih istina naslutih siluetu tvoje duše koja me je obgrlila blizinom i zaustavila na kamenu ispod kojeg je izrastao ljubičasti ljiljan,

slušati tišinu, među jaucima prošlosti poželjeh usnuti i dosanjati san. naslutih glas istine:

sna osjetih drugačije otkucaje srca, promjenu ustaljenog ritma, šampanjac u venama deja vu pomislih ali onda naslutih zrelost trenutka ljubav je dozrijevala u nutrini i čekala da joj darujem smisao

spasenja i umre pjevajući. naslutih kolanje svete krvi u njegovim venama, dozvolih srcu da diše. Slika anime candide, čuvarice hrama tišine, zatitra u

koje nismo svjesno spoznavali. Izneneda, kao da je izašla iz zaborava, oživi legenda pred mojim očima. U oblaku naslutih Prometeja, vidjeh orlove kako slijeću u magluštinu i izlijeću noseći u kljunu djeliće njegova sna. Vjetar donese

i na dlanovima zasjaše kristali davnog vjerovanja. U kapljicama svete svjetlosti vidjeh sliku ulaska u Jeruzalem i naslutih put pokore. Oprah lice rapsodijom mirišljavih boja i osjetih titraje vječnosti u zraku.

... Ja sam ostavljao uzore, ljude i živote za sobom, kako oni prije mene... I danas bih mogao reći, što onda niti ne naslutih : ja sam ih i dostigao i prestigao i - jedva dotakao... Mimoiđosmo se... I zašto da tu pripovijedam o skitnji, pijankama i

građanstva) dvadesetak godina prije Majdakova romana, prosudite sami. Naslutih tračak razlogu njegove nazočnosti, te ga naglo upitah... "nisam uspjela shvatiti (uz to što ispred veznika te ne treba

afrodizijak među srcima, u eliksir putenosti, u osjećanja osjećaja renesansne istine. U tom azurnom plesu vječnosti naslutih lakoću praiskona, oćutih plimu i oseku strasti i blaženost zagrljaja. U Platoniji svjesti otkucava vrijeme