slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "apolinarije".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
se sveti Oci u Carigrad, i bi Peti Vaseljenski Sabor. Na Saboru behu: papa rimski Vigilije, patrijarh aleksandrijski Apolinarije , patrijarh antiohijski Domn, koji zajedno sa patrijarhom Novoga Rima Evtihijem i sa ostalim svetim Ocima utvrdiše
Mihajloviča Dostojevskog. Epizoda se odnosila na odnos klasika svetske književnosti i njegove ljubavnice, fatalne Apolinarije Suslove. Govoreći uopšte o društvenoj klimi u tadašnjoj carskoj Rusiji i naročito položaju mladih žena, Ana
i hvalu Gospoda našeg Isusa Hrista, i sa Njim Oca i Svetoga Duha u vekove vekova. Amin [ 7 ]. APOLINARIJE DEVICE, koja se u muškom odelu i pod muškim imenom podvizavala
sakrivena od tebe, jer i ti treba da budeš uvenčan sa svetim ocima od pamtiveka ". I kaza mu poreklo i žitije, i ime blažene Apolinarije . - Probudivši se iz sna, starac sazva bratiju i obavesti ih o viđenju. I diveći se, svi slavljahu Boga, divnog u svetima
što mu sv. Artemije i proreče. Apolinarije , iz sela Verkola, okruga Dvinskog. Još od pete godine razlikovao se od druge dece neobičnom pobožnošću i krotošću.
, ni kovčežić. Jer posluša dobroga učitelja Hrista koji govori: "He tecite ništa na zemlji." U to vreme beše jeretik Apolinarije . On je zlo učio o ovaploćenju Gospodnjem. Ali je bio rečit, i vičan jelinskoj mudrosti, i veliku pometnju izazva u Crkvi
. Bio je Žrtvoprinositelj, ali i Bog. Jedno Lice, Jedan Bogočovek, Jedan Hristos, jedan Sin, a ne dva Sina kako Apolinarije lažno tumači pravoslavno ispovedanje. Jer, prirode se sjedinjuju suštinski... Zbog toga i prožimaju jedna drugu.
nama se put oboženja otkriva kroz jednosušno nam čoveštvo Slova koje je oboženo srastanjem i sjedinjenjem sa Bogom. Apolinarije je odbijao da shvati da u savršenom jedinstvu mogu srasti dvoje savršenih... Njemu se činilo da će u Hristu biti dvojica
, jedinstvo Bogočovečanskog lika označava jedinstvo priroda. Da bi pokazao stvarnost Bogočovečanskog jedinstva, Apolinarije je, stoga, bio prinuđen da poriče savršenstvo ili punotu čoveštva u Hristu: Sjedinivši se sa savršenim nesavršeno ne
od spasenja... Njemu se činilo, i to ne bez osnove, da u takvu krajnost padaju antiohijski bogoslovi... Istovremeno, Apolinarije je smatrao da je nemoguće sjedinjenje dva uma, budući da je između dva načela misli i volje neizbežno suparništvo... I
je primio samo oduševljeno telo, samo telo i dušu, ali ne duh, ne um... To je zapravo ovaploćenje, ne očovečenje... Apolinarije je bio trihotomista i trihotomno je odredio da su u Hristu telo i duša - čovečiji, dok duh predstavlja - Božanstvo Slova.
izvučenost [ apstraktnost ], i suštastvuje samo u Slovu koje ga je sjedinjenjem primilo u sebe. U svakom slučaju, Apolinarije poriče svaku samopokretnost u Hristovom čoveštvu. To je samo oruđe, organ Slova. Jedinstvo iz pokretanog i
jeste tajna. Međutim, mi je možemo približiti našem shvatanju i to upravo pod uslovom prihvatanja čovečijeg uma, koji Apolinarije odbacuje. Um je y čoveku nešto najuzvišenije i bogoliko. Upravo se sa umom može sjediniti Bog, Najviši Um, kao sa nečim
Način sjedinjenja dva Uma jeste neistraživ, ali samo sjedinjenje nije protivurečno. Sjedinjenje, pak, koje zastupa Apolinarije , u stvari, jeste neverovatno: u svakom slučaju, ono se neizostavno pokazuje kao spoljašnje. U njima je jednorodna
Apolinarije Jerapoljski pišući protiv jeretika montanista veli: neka nam kažu pred Bogom, ko je od svih njihovih proroka, počev od