kući, Silon je okupio svoje sledbenike, opkolili su kuću i zapalili je. Požar i bes rulje preživela su dvojica, Arhip i Lizis.
svojim, i sagradi kod izvora onoga crkvu u ime Arhangela Mihaila. Docnije se na tom mestu nastani jedan dečak, po imenu Arhip , i podvizavaše se tu tvrdim podvigom posta i molitve. Neznabošci mu činjahu mnoge pakosti, jer im ne beše po volji, što
navraćena reka. Tako se spase ono mesto, i nazva se Honi pogruženje jer se reka pogruzi u otvorenu provaliju. Sv. Arhip podvizavaše se tu do 70. godine svoje i upokoji se mirno u Gospodu.
, on se vrati domu svom. U devedesetoj godini posle sagrađenja ove crkve dođe tamo iz Jerapolja desetogodišnji dečak Arhip , sin hrišćanskih, roditelja, vaspitan u pobožnosti, i stade živeti pri ovoj crkvi svetog Arhistratiga Mihaila
mučenje nego odmaranje. Jer kakav je odmor telu - ležati na tvrdom kamenju; i kakav san, kada počiva na oštrom trnju? Arhip je svake godine menjao svoju odeću: kostret koji je godinu dana nosio na telu, skidao je i njime pokrivao svoju postelju
odmora ni danju ni noću, umrtvljujući telo svoje i čuvajući dušu svoju od zamki vražijih. Prohodeći tesni i tužni put, Arhip se moljaše Bogu govoreći: Ne dopusti mi, Gospode, da se sujetnom radošću obradujem na zemlji, i neka blaga ovoga sveta
, da se usrdno trudim oko onoga što duši koristi i obezbeđuje život večni. Tako se moleći i tako se poučavajući blaženi Arhip postade kao anđeo Božji, provodeći nebeski život na zemlji. I brinjaše se on ne samo o svome spasenju nego i o spasenju
jer mnoge neverne on obraćaše ka Hristu i krštavaše ih. Gledajući to, bezbožni mnogobošci stadoše zavideti blaženome Arhipu i, ne podnoseći slavna čudesa koja bivahu od svete vode, omrznuše ovog svetog muža koji življaše tamo. Oni često
slavna čudesa koja bivahu od svete vode, omrznuše ovog svetog muža koji življaše tamo. Oni često napadahu svetog Arhipa , vređahu ga, čupahu mu kosu i bradu, obarahu ga na zemlju i gažahu nogama, i zlostavljajući ga na razne načine izgonjahu
mu kosu i bradu, obarahu ga na zemlju i gažahu nogama, i zlostavljajući ga na razne načine izgonjahu otuda. Ali blaženi Arhip , tvrd dušom kao dijamant, junački trpljaše sve to od idolopoklonika i ne odstupi od svetoga hrama, služeći Bogu u
se isceljuju tamo. - I ogromno mnoštvo njih krenu da zaspe zemljom čudotvornu vodu i da ubije nevinog čoveka, blaženog Arhipa . Približivši se k svetome mestu oni se razdvojiše u dve grupe: jedni pojuriše k crkvi i izvoru, a drugi pohitaše k
svetome mestu oni se razdvojiše u dve grupe: jedni pojuriše k crkvi i izvoru, a drugi pohitaše k obitalištu sluge Božjeg Arhipa da ga ubiju. No Gospod koji se brine o sudbi pravednih i ne da ih u ruke grešnika, sačuva slugu Svoga od tih ubica: jer
bezakonike odagna ih daleko od izvora. I tako bezakonici ovi pobegoše sa stidom od čudotvornog izvora i od prepodobnog Arhipa , ne pričinivši im nikakvo zlo. Međutim oni se ne urazumiše ni tim čudom, nego škrgućući zubima oni se hvaljahu da će
, da bi na taj način razorili hram svetog Arhistratiga Mihaila, poplavili vodom sveti izvor i utopili prepodobnog Arhipa . A taj predeo beše vrlo podesan za navraćanje vode tamo, jer te reke silažahu sa vrha planine, a crkva se nalažaše u
što više vode; deset dana trudiše se neznabošci u tom uzaludnom pothvatu svom. Videći taj pothvat njihov, prepodobni Arhip pade u crkvi na zemlju, i sa suzama se moljaše Bogu i prizivaše u pomoć usrdnog zaštitnika, svetog Arhistratiga Mihaila