tu gledaćemo ... - I opet nastaviše razgovor. Pupavac se nikako i ne odvaja od advokata, nego sve za nj. Tako je veselje trajalo do neko doba noći pa se raziđoše . Hteće , a da šta će? ... Samo da gledamo da vas devojka zamiluje i da njezinu naklonost zadobijete ...

postelje; ne smetaš se ni ' ednom smećom, ni te oholi čes velika, među srećom i nesrećom jednaka je tvâ prilika. Čes je mnoga tvojih puka, što tvôj kruni posluh daju; gdi svak ini satren huka, vijek zlatni oni uživaju. Ti u Livornu gradu haja strijet po vodah građe nove, da im od svijeta sa svijeh kraja samo na stan zlato plove. U tvih rukah pravda čista ne ugiba mjere od suda: tijem podložna tebi mista stoje u miru bez zla huda. Tuđa imanja ti ne stižeš , hteć , svakomu da je svoje, er kô dobri pastir strižeš, a ne dereš ovce tvoje. Ali u tebi sveđ jednako milosrdje s pravdom slove; na pedepse stupaš lako, tečeš hrlo na darove. Tko ' e kripostan, tko je vrijedan ili u miru ili u boju, za vas život u čas jedan blagodarnos pozna tvoju. Vrh koristi svih od svijeta ti sveđ držiš nada svima slavu božju i razpeta Isukrsta pred očima: po viteškoj zato sili iz korablja tvojih se uze sina mora sloboditi od turačke klete guse. Er dobitne

je prezentaciju o razvoju, uspesnosti i trajanju inkubatora uspostavljenog jos 90 - ih godina . HTEC , Byteout i ostalih uspešnih firmi .

davnji dub, ki žile utvrdi odvik sred planina, krepak stoji na sve sile plasih vjetar, zlih godina; usred njega ali kade malahan se crv zavrže, podgrize ga i, da pade, tegota ista sva ga vrže. Ah, da je proklet tko zameće u rodnomu nemir gradu i domaće vriježi smeće u zavadi i neskladu. Ali ovako Kazlaraga jezdeć začu glas pun slave od uresa lijepa i draga Sunčanice prigizdave; i kako se biješe ova djevojčica svijetla i mila sred bijeloga Smederova plemenito porodila. Tim čas ne hteć od umora duga puta počinuti, priko polja, priko gora k raškoj zemlji on se uputi, a poć mnozim crncim čini, da iznahode ljepos novu, po bosanskoj kraljevini i gospostvu hercegovu, veleći im da otprije put država tih ne idu, dokli od bližnje Arbanije mjesto svako ne obidu. A on s družbom svoga dvora diže se uprav put Dunava, priko polja, priko gora kud najpreči put poznava. Priko mjesta, priko sela mačedonskih uprečiva; zdesna ostaje grad mu Pela, Filipova polja sliva - Filipa ,

ruka sačuva se despot, komu ja sam unuk od unuka; i od našega svega traga ne nahodi nitko se ini razni ova kćerca draga, ka je razgovor moj jedini ". Ko ču ovo crnac, skide zlatnu mahramu iza pasa, Sunčanici ter otide i u način ju blag prikaza, veleć: "Tva je sreća sada i velika i čestita: istočnom si caru lada, o djevojko plemenita" Sunčanica tada svrnu oči od srama i poniknu, a svu ostalu družbu crnu crni hadum k sebi viknu. Nu š njim ne hteć da se dili djevojčica časna i lijepa, ugrabi ju on po sili isprid skuta ćaćka slijepa. Otet bi se mlada uzela strašnom crncu ki ju hvata golubica jakno bijela crnom orlu iz nokata. Ali Ljubdrag, u sljepilu tužni starac nad sve ine, čuvši grabit kćercu milu uhiti se za sjedine, i ne ufajuć da ju obrani, zaupi u glas pun žalosti: "Na ovo li me, jaoh, dohrani, teška i trudna ma starosti? Da li dosta, srećo huda, djedinstvo otet me ne bi ti, i

On se u gradu Kamenici biješe uzdržo vele dana, što kazački svud vojnici vrćahu se sa svijeh strana. Od njih guse neizrečeni strah u srcu svom oćuti, zasve er znaše da otvoreni poklisarom svud su puti. Još bo odonda paša uspreda i u teškoj osta smeći, otkad s kopjem na nj ugleda Krunoslavu bojnu teći. Sumnji, i sveđ mu sumnja čini s uzroka se bojat tega, kako ona, da se i ini upoznali ne bi u njega. Tim dokli se ulak vrati, koga u kralja poslo biše, ne hteć naprijed putovati, odocni se on saviše. Nu ko primi da vojvoda nad Kozacim podoljskima uzdahnu mu stražu poda, ka ga u putu pratit ima, i bez sumnje i bez straha s družbom Kozak vitezova na ravnine sad dojaha nedaleče od Varšova. Na brijeg jedan šator meće, konja odsijeda na kom jaše, a vrh njega i noć veće crni šator svoj steraše. Tuj počinu, dokli opeta na istočna vrata bijela jasnijem stupom Zora išeta, sva rumena, sva vesela. Kralj poljački utoliko, nedobitni i čestiti, kupi

glavu, zapazili svi se bijehu, mneć na hudu da i on spravu s njima će ustat u pospjehu, ter nabunjen oko njega svak luk penje, sablju izmiče, on sred skupa osta svega, u ovi način ter pokliče: "Ah, koja vas sad zasjena, vitezovi moji, zaslijepi, ter gubite od imena vašijeh svjetlos i glas lijepi? Spomen ' te se da ste oni vi bojnici stražu uzdanu na kijeh samijeh car nasloni i u kijeh nađe vernu obranu. Ah, nemojte pocrniti slavu vašu, slavu moju , hteć nevernos carstvu otkriti u domaćem štetnom boju. Naše štete i porazi nijesu toli sad velici vele veća da ne izlazi kletva svetoj carskoj slici, koja veže sad jedino vaša oružja, svjete moje, da u svako vrijeme smino u vernosti krepkoj stoje. Ni nahodim još razloga ki će učinit da se ganem da, er car neće svjeta moga, ja mu protiv zato ustanem. Ja rob jedan, ki obećah tvrdom kletvom za nj umrijeti, u pogubah i u smećah da mu se ištem smrtno oprijeti? Nije zakona vrh onoga ki zakone

plama dragi kami sja i zlato. Tuj zamišljen s vrle smeće na pristolje svoje stupi i najviše glave u vijeće oko sebe dozva i skupi. Šes vezijera i sve ostale poglavice turske izbrane po redu su smerno stale oko njega s obje strane. Svak podvite ruke i oči obrnute drži nica, poniženstvo ter svjedoči, čeznuć pazi carska lica. A on pogled tih i stavan u ponosnoj veličini na svih svrće, i od svih slavan svijem zemaljski bog se čini. S veličanstvom ovacime iz visine na koj sjaše, na pobunu hteć u vrime da privede verne paše, reče: "Uzdani i smioni branitelji mom životu, na kih carstvo me nasloni od vladanja svu tegotu, nije trijebi kazat meni što ste čuli i vidjeli, vitezovi nabunjeni koliko se dosle smjeli. Što pitaju i što prijete, dobro znate; zato sada ko vlas moju svjetujete š njima ovacim da se vlada? Što u srcu svomu ćuti, otkrij svaki tim slobodno; zašto miso vašu čuti milo mi je i ugodno. Carstvo se u vas me vjeruje, vaše riječi drži istine; a

robinjam inim sada. Tim da vrlu želju ispuni, hrlo posla po Dauta, zeta svoga, da on nabuni huđe silu skupa ljuta. U hrvackoj zemlji ovi od krstjan se rodio biše; kleti Turci vitezovi djetetom ga zaplijeniše. I er im se lijep objavi, caru ga su poklonili, ki ga s inom djecom stavi u raskošni saraj mili. Ter s ljepote kojom sjaše poturči ga u isto brime i, er mu dušu zanošaše, nadješe mu ' Daut ' ime, pod imenom slacim tako bludni Murat u toj doba objavit hteć svakako da on rob je svoga roba. Tuj uzraste, otle izide pomilovan dobrom svacim, čim ga svijetla puci vide među sucim i junacim. Vizijer u miru, i u boju bio je carski vojevoda; za ljubovcu sestru svoju sultan Ahmet još mu poda. Nu er ne dobi on s desnicom ni s junačtvom ni s kriposti negli samim ženskim licom sve tej časti i milosti, s lica milos čijem poginu, š njom i carska ljubav staja; nu uzdžahu svu visinu još sultane od saraja - kad smagnutje tuđa blaga, ćud

sad požude sve što je blaga skupit haje, sred raskoše i razblude naprava mu tolika je. Tle pokova suho zlato, mir sazida dragi kami, zvijezde, mjesec, sunce na to pod sklopiše vječnijem plami. Zapad, istok i sjeverna i poludna strana od svita sega uresa neizmerna čuda uzmnoži svim čestita, ka er ufat nije trijebi moć napuno vik izriti, da ih razmišlja svak u sebi bolje ih je ostaviti. Sva ova mjesta zgar zbrojena svoje osobne straže imaju; tim vojska uzet nabunjena prva vrata hteć saraju, opriješe se kapidžije, verna obrana mjesta toga. Ali tajčas siječe i bije broj malahan sila mnoga; i od vrloća da ne ostavi nijedno djelo, svijeh ih splesa, ter učini put krvavi vrhu mrtvijeh njih telesa. Nu Dilaver, zasveda je odrvo se skupu hudu, još bez misli ne ostaje još se brine, još je u trudu. Da se odmetnijeh vidi smeće nijesu ne samo utažile neg da svakčas rastu veće njih nabune i njih sile. Vojska bijesna i zlosrda čuje silno da je napala i od saraja vrata

zlotvoru nesmiljeno. Uprav stoji Derviš vrli i otkriveno stegno hrani; desnu bedru čuvat hrli, spravan skočit k svakoj strani. Vrh lijeve se noge uzdrži vaskoličak vitez bijesni, a uzdignut lakat drži britke sablje vrh bodezni. Tiska jedan proć drugomu oštra gvozdja bez milosti, i smrt prijeti ovi onomu sa svom moći i kreposti. Nu Dilaver veće u smeći hro za udrit prječe i jače, vas na lijevoj se uzdržeći, desnom nogom naprijed skače. Ali Derviš desnu stranu hitro uzmače i , hteć zgoda, bodezni odzgar ljutu ranu u stegno mu tajčas poda. S krvi, koju tad ugleda, srce uzavre u vezijera, tako da uz gniv svoga ijeda ljuta je zmija bez čemera. Tiho je more kad proždira plav potopom od valova; mirno je nebo kad sve otira sred vihara i treskova. Glavu, stegno, ruke, prsi neprijatelju svakčas ranja pri života svoga svrsi; nazad se oni sveđ uklanja. Stiže ga ovi i udara i na nj se ori jakno rijeka ka niz goru strmo odzgara krši plahos bijesna tijeka .

na svem svijeti prid njim prostrt na tle pade; da u život mu se ime sveti, a po smrti crkve grade. Ti vrh svega još ovega, da mu utvrdiš sablju u ruci, htje da imaju strah od njega svi narodi i svi puci. Ali ubrzo će pasti vidim kleti svoji zakoni; er je sila Božjoj vlasti nauk vražji da se ukloni. Ti naredi, potom stupi car od svijeta na pristolje, da pod sablju bratju skupi i podavi i pokolje. Nu vlas Božja caru Ahmatu pogubiti brata ne da , hteć , za ubojstva starijeh platu, da brat, ne sin, zapovijeda. Ti, da samo su uzvišena hoć na svaku čas najveću djeca ona pokupljena kijeh u saraj djecom meću; a toj, da tko ne zna svoga roditelja ni rodjaka cara uzdrži, kako s koga sebi dobra pozna svaka. Sad se zgodi i učini smjenstvom zloga Daut-paše da i ovi, kako i ini, tvoji nauci tašti ostaše. Ti naredi da od krstjana sinovi se grabe mladi, i vojnica da su izbrana oni kom se car obgradi; ali Božja

Tko mre u boju, s dobrim svacim ti mu obeća raj prilijepi, neka posluh se u junacim i pogrda smrti ukrijepi. Ali učini vlas od Boga od krstjana nadaleče s neposluha viteškoga da car s glavom jedva uteče. Ti htje nitko da ničesa ne ima svoga osobita negli, jak Bog od nebesa, tač da je jedan car od svita. Nu vlas Božja brzo u sebi samosilja krši i slama za ukazat da na nebi i na zemlji ona je sama. Ti u život cara sveti i pod noge sve mu stlači , hteć da rob je sve na svijeti a sam on car vrh svijeh jači. Nu vlas Božja, koj imaju poklanjat se ljudi sami, htje da pusti dušu u vaju car svom robu pod nogami. Htje ti da sve tjera blude, kako hoće, Turčin svaki, i da žena držat bude koliko ih je hranit jaki; tako neka tvoji narodi bez broja se uzmnažaju, tere caru, ki ih gospodi, množ viteza na boj daju; nu se skrši sva tva slava, er tisuća od tisuća tvojijeh isprid Vladislava vidjela se pobjeguća

S njih nam daždi, grmi i sniježi. Nu potolas ljudska neće, Što ' e na danu, da je dosta Znati umrlom umu, veće Ište i u mraku što još osta. Tere i gatat bjehu umrli Davno u zvijezde jurve uzeli, Il im dobru kob, il vrli Udes paka nebo veli? I premda se kada i zgodi, Bi li znanje, bi li sreća, Da buduće vrijeme usplodi, Što kom zvijezda dat obeća: Ali ' e plahos, crv da trudi Vidjet, višnji što mu odluči , Hteć iz tmina, u kijeh bludi, Vječne sude da prouči. Nu što čovjek željno izgleda, Il česa se straši i boji, Vele ' e spravan znat naprijeda, Krugu u višnjem, da l ' ne stoji? Tijem ni ' e čudo, kad zamrači, I tiha se noćca uhvati, Neka u mirnu sanku svači Jadi budu zamučati, Što mlađahan car Čelebi - Mahumeta tajno uprosi, Željan čuti, vijeće od nebi Što mu u skutu svome nosi, Veleć: Starče, daj otvori Strašne knjige, kobne liste ,

l ', nije li Ki, jao, da ih ne prevari Od slobode dan veseli? Nu kako se paka otvori Stiješten zaklop s jacijeh ruka, I u mrak se s luči obori Oružana mnoštvo puka: Tko da izreče što poćuti Korevskoga vjerenica, Kad zasjaše strašni kuti S obasjanijeh turskijeh lica? Jakno umrli kad se nada Sve zadobit, a pak vidi Gdje mu ufanje sve propada. I vječna ga propas slidi: Tako gnjevom ognjenime Bezufana Krunoslava Svoga draga kliknu ime, I sta blizu, gdje mu ' e glava , Hteć , kijeh živijeh prostor luči, Da ih ne luči mrtvijeh sada, Neka u smrti bar se sluči, Što u životu bješe nada. Tijem mač paka plamen trže, I krvničku napa četu, Gdje se strašan boj zavrže, Svaki svoga na osvetu; Čijem ljuvezan svoju milu I drag brani život ona, A poštenje oni i silu, Ku im žena nanije smiona. S obje strane krv se lije, I udarci dažde i rane: Ali ona se hrve i bije S njimi i goni na sve strane. Jur Aliju i

hteć

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov