roditeljskih vrsta je prisutan kod interspecies hibrida F 1 i BC 1 F 1 gen. Re zultati pokazuju da se % nepravilnosti u mejozi povećava od F 1 do BC 1 F 1 gen., kao i pojavu aneuploida i sterilnosti kod ukrštanja heksaploidne vrste H. rigidus i ga
Interes ka izučavanju diploidizacije porastao je sa otkrićem i opisom genetičke kontrole nad ponašanjem hromozoma u mejozi , tj. prevođenjem parova multivalenata u bivalente. Izučavanje funkcionalne diploidizacije od posebnog je značaja
se kretala 0 - 54,3 %. mejozi F 1 hibrida je bio prisutan mali broj mejocita (0 do 10 %) sa nepravilnostima u parenju hromozoma. Primenom SSR markera
ukrštanja filogenetski bliskih vrsta, kod kojih u F 1 generaciji nisu prisutne značajne promene u fenotipu, mejozi i vitalnosti polena.
kao mejoza I, kada se majka-ćelija (2 n broj hromozoma) podeli na dve ćerke ćelije (n broj hromozoma). U drugoj deobi, mejozi II, se obe ćerke ćelije (sa n brojem hromozoma) podele tako da nastaje ukupno 4 ćelije. Rezultat ove deobe su polne
primarne spermatide i primarne spermatogonije koje su diploidne, a nastale su mitotičkom deobom iz spermatogonija. Mejozi I prethodi interfaza u kojoj je, izmedu ostalog, izvršena replikacija DNK. Svaki hromozom ćelije koja ulazi u mejozu I
1 F 1). mejozi kod F 1 hibrida. U dijakinezi pored bivalenata (88,29 % mejocita) su zabeleženi kvadri -, uni - i heksavalenti.
mogućnosti da je hromozomski polimorfizam povezan sa nepravilnim razdvajanjem akrocentričnih i polnih hromozoma u mejozi . U ovoj studiji razmatramo hromozomski polimorfizam kao faktor koji može dovesti do greške pri razdvajanju polnih
razmatramo hromozomski polimorfizam kao faktor koji može dovesti do greške pri razdvajanju polnih hromozoma u mejozi .