47 hromozoma jer je hromozom 21 u višku ( trizomik ) . akrocentričnih hromozoma, pri čemu ti hromozomi mogu biti isti, 21 / 21, ili različiti, najčešće 14 / 21. Pri ovoj
hromozoma ) . akrocentričnih hromozoma. ( Kratki kraci sadrže gene čiji nedostatak ne utiče na fenotip. ) Za njih se kaže da su nosioci
karakteriše kariotipska uniformnost. Skoro sve vrste imaju isti broj i morfologiju hromozoma, 36 akrocentričnih makrohromozoma i 2 mikrohoromozoma. Struktura hromozoma kod osam vrsta familije Lacertidae ( Podarcis
zapremina jedara mogu predstavljati različite biološke informacije . akrocentričnih hromozoma nose regione nukleolarnih organizatora i pokazuju tendenciju ka intragrupnoj asocijaciji i
životnog doba, u poređenju sa osobama srednjih godina. Cilj ovog rada je analiza učestalosti asocijacija akrocentričnih hromozoma kod žena sa spontanim abortusima. Analizirane su metafaze kulture limfocita. Učestalost
je smeštena sekvenca DNK odgovorna za kodiranje sinteza rRNK. U interfaznom jedru sekundarna suženja akrocentričnih hromozoma obrazuju nukleolus .
vide kao svetli regioni. U njima je smeštena DNK sa koje se vrši transkripcija rRNK, odnosno to su regioni akrocentričnih hromozoma. Taj deo se naziva nukleusni organizacioni region ( NOR ). Udiploidnoj telesnoj ćeliji čoveka
literature saznajemo o mogućnosti da je hromozomski polimorfizam povezan sa nepravilnim razdvajanjem akrocentričnih i polnih hromozoma u mejozi. U ovoj studiji razmatramo hromozomski polimorfizam kao faktor koji može