se jednom ne razboli smrtno na ulici. naricaše , a u potonju poče da se tješi:
ridaše, skrušavajući se srcem; ne okušaše ni hranu ni piće, niti s kim razgovaraše. Zatvorivši se nasamo, on setovaše i naricaše , govoreći sebi: Avaj meni kukavnom avaj meni propalom šta učinih? u kakvu pogibao sebe nizrinuh? Kuda ću sada poći, da
matere tvoje Vriene Ko će sada čitati sestrama Božanska Pisma? Čije će ruke otvoriti tvoje knjige? Dok Vriena tako naricaše , sve sestre što sa Eterijom behu otišle, vratiše se u manastir i, pavši, sa suzama se pokloniše telu svete mučenice
, sa suzama se pokloniše telu svete mučenice Fevronije. A i blažena Jerija gorko plakaše kraj moštiju svete mučenice i naricaše : Pokloniću se svetim nogama koje zgaziše glavu zmije celivaću rane svetoga tela kojima je isceljena duša moja
vesnik stiže i javi Davidu o pogibiji Saula i Jonatana, misleći dobiće nagradu za to; 2. kako se David gorko ožalosti i naricaše za Saulom koji njemu ništa nije želeo do smrt.
. Ženik oplakivaše verenicu svoju, svekar tugovaše za snahom svojom, otac prolivaše suze za kćerkom svojom i gorko naricaše , kao nekad Jakov za Josifom, ovako govoreći: Avaj meni, čedo moje slatko Avaj meni, svetlosti očiju mojih Avaj meni,
mojim. Zemljo, zemljo, nemoj pokriti telo moje dok ne saznam šta se dogodilo sa ćerkom mojom Efrosinijom Tako naricaše Pafnutije i plakaše. Sa njim plakahu svi prijatelji i susedi koji se behu slegli kod njega, oplakujući neočekivan
dao nevesti svojoj u ložnici, poznade Jevtimijan Aleksija sina svog, pade mu na grudi, i grleći ga i ljubeći sa suzama naricaše : O strahote za mene, čedo moje premilo zašto si nam priredio ovo? zašto si nas toliko ucvelio? Avaj meni, čedo moje, ti si
, da vidim milo čedo svoje, da zagrlim jedinca svog - I pritrčavši, pade na česno telo sina svog, grljaše ga i ljubljaše, i naricaše : Kuku meni, gospodine moj kuku meni, čedo moje slatko što si to uradio? zašto si toliko jada duši našoj zadao? Kuku meni,