slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "parmenida".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
skeptičar, jer o istim stvarima govori na suprotan način. Skeptičku stranu mišljenja otkrivaju oni i kod Ksenofana, Parmenida , Heraklita, Platona, akademičara i sofista. Protagora je tvrdio da se o svakoj stvari mogu izreći dva suprotna
je mogućno misliti i u kretanju, a propitivanje svih puteva mišljenja može biti istinito kao celina. Zaključak Parmenida je bilo da Jedno postoji, ili da ne postoji, ono i druge stvari, - kako izgleda, - u njihovom odnosu prema sebi, i u
poimanje bića str. 14 - 15 i 112 - 113, stoika i Diogena Laertijea str. 98, Plotina str. 99, Filona str. 101 - 106, Parmenida i Hegela str. 111 - 113) i pravoslavnog poimanja ontologije (str. 120 - 134). Sadržaj knjige ima pet poglavlja: u prvom
knjizi. Todorović traži ovde nemušte kolevke govora ne zaboravljajući Nastasijevićevu maternju melodiju. Uz pomoć Parmenida ili Ikara (ali i Vaska Pope i njegovog Crnboga) sluti dodir misterija. Možemo govoriti o neoklasicističkoj poetici
ili tajac u Bogu. Imenujući jedno ili imenujući boga, rekli smo jedno te isto, kaže Proklo u komentaru Uz Platonovog Parmenida (631.10), da bi kasnije utvrdio:
premda Sekst Empirik navodi ipak Zenona kao pronalazača dijalektike / Sex. Emp., Adv. Math., 7, 6 - 7 /. Platon i Zenona i Parmenida u dijalogu smatra antilogičarima (onima koji protivreče), jer im se metoda sastojala u tome da određenim tezama učini
ni okruglo ni ravno), pa se gubi osnov za svako prostorno smeštanje koje ga stavlja i van kretanja i van mirovanja. Za Parmenida iz Eleje, ono što jeste, bivstvovanje ima oblik sfairosa, dobro zaokružene kugle, dok u ovoj prvoj hipotezi
Eleje, ono što jeste, bivstvovanje ima oblik sfairosa, dobro zaokružene kugle, dok u ovoj prvoj hipotezi Platonovog Parmenida , svaka prostorna predstava o jednom naprosto je neprimerena i jednome odgovara samo misaono zahvatanje. Ono ne
od preranog i prebrzog zaključivanja o tako teškim stvarima, te da treba više da se vežba u dijalektici. Kroz usta Parmenida (likovi su u dijalogu namerno stilizovani), Platon daje primer dijalektičkog izvođenja, premda mu u njegovim
komentarisanja značajnih misli mislilaca koji prethode njegovom mišljenju / Talesa, Anaksagore, Heraklita, Parmenida /. Dovođenjem u vezu baštinjenih teza i mišljenja u određenoj interpretaciji, povezani su naoko razbacani fenomeni u
" (prev., "Polja ", N. Sad, 1989, god. 35, br. 362, str. 163). Parmenida , (643.1).
sam pojam nastajanja i rađanja / γενέσθαι /, a inače može da bude samo ime za ono što se pričinjava smrtnicima. Poput Parmenida i on drži da je normalno ljudsko stanje nedoraslost koja potiče od nebrige i nesviklosti na duge misli, pa u fr. B11 DK
stvari je isti onaj način koji je filozofija odvajkada koristila da bi odvojila pogrešne od ispravnih stavova. Još kod Parmenida ili kasnije kod Platona, ukoliko je neki stav nastao na putu čula, koja ga povezuju sa materijalnim svetom, on postaje
troglave tvorce kosmogonijskih sinteza (svi su u isti mah i pesnici i filosofi i naučnici): Hesioda, Empedokla, Parmenida i Lukrecija (njihovo prisustvo u Planeti, Putovanju u Zvezdaliju, Algolu i, posebno, Textumu je i više nego primetno)
će ispravno videti svet 28. Kritika jezika nije sama sebi svrha, nego put ka onome čemu je težila čitava filozofija od Parmenida tačnom sagledavanju sveta. Bez kritike jezika, to je nesumnjiv i veliki Vitgenštajnov doprinos, ne možemo da budemo