, i uze ga k sebi u dvore Svoje nebesne 644. godine. Pionije i drugi s njim. Sveštenik smirnski. Postrada u Smirni u vreme Dekijevog
, čemu on bi veoma rad. I čim vojnici sklopiše krst i položiše po zemlji, Pionije sam leže na krst, ispruži ruke i zapovedi vojnicima da mu prikuju eksere
, i pod glavom mučenikovom naložena vatra. Beše mnogo naroda unaokolo. Pionije zatvori oči i u sebi moljaše se Bogu. Čak ni kosu mu ne mogaše oganj
upaliti. Kada se najzad oganj ugasi, i kad svi mišljahu da je on mrtav, Pionije otvori oči i radosno uzviknu. "Bože, primi duh moj" i izdahnu. Ovaj
crkve Lina. Jer tada beše u jeku Dekijevo [ 8 ] gonjenje na hrišćane. Pionije beše pre toga dana saznao da će oni biti uhapšeni na praznik svetog
za zapovest carsku kojom vam se naređuje da žrtvu prinesete bogovima? Pionije odgovori: Znamo za zapovest Boga našeg kojom nam se naređuje da se
, sleže se na prizor. Pošto svete izvedoše na sredinu, Polemon im reče: Pionije , pokorite se carskoj naredbi, kao što i ostali učiniše, i prinesite
učiniše, i prinesite bogovima žrtve, da ne biste bili ljuto mučeni. A Pionije , pruživši ruku k narodu, stade svetla lica govoriti narodu: Ljudi
da se klanjamo zlatnom idolu. To i mnoge druge stvari izgovori sveti Pionije , a Polemon, i s njim gradonačelnici, i sav narod, saslušaše ga u velikoj
građani, zajedno sa Polemonom, moljahu Pionija, govoreći: Pristani, Pionije , jer te volimo zbog tvoje dobrote i krotosti, i želimo da ostaneš živ;
šaljivčina, po imenu Aleksandar, čovek lukav, reče: Poslušaj me, Pionije Sveti mu odgovori: Ti najpre mene poslušaj, jer što ti znaš, to znam i ja,
imati idoli od moje posete njima? Polemon reče: Daj se usavetovati, Pionije Pionije odgovori: O, kad bih ja mogao da vas sve usavetujem da postanete
idoli od moje posete njima? Polemon reče: Daj se usavetovati, Pionije Pionije odgovori: O, kad bih ja mogao da vas sve usavetujem da postanete
a idole odbacivahu. A kada htedoše da zapišu ime Savine, šapnu joj sveti Pionije da ne kazuje svoje pravo ime, nego da kaže da joj je ime Teodotija. A to
, ona bi izbavljena od uza i od robovanja gospođi svojoj. Sada pak sveti Pionije se bojaše da je njena gospođa, poznavši je po imenu, ponovo ne uzme k sebi