slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "tipika".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, zajedno sa svojim pomoćnicima, preveo i preradio, najverovatnije 1199. godine, na osnovu prepisa Evergetidskog tipika koji je doneo iz Carigrada. Evergetidski tipik, takođe, pripada familiji studitskih ustava ali je nastao na osnovu
prešla dug put preko monaških centara Male Azije u kojima se pomešala sa jakim jerusalimskim uticajima, da bi se u vidu tipika manastira Vaskrsenja Hristovog na Galisijskoj gori u blizini Efesa, jednog ploda tog susreta tradicija, krajem 11.
prvo u studeničku arhimandriju a onda u druge manastire svoje otadžbine. Taj proces, započet uvođenjem Studeničkog tipika , bio je događaj od tolike važnosti pošto se njime menjao bogoslužbeni poredak u Srbiji - da su ga oba Savina hagiografa
je sastavio sredinom 11. stoleća, sličnu situaciju opisao i razrešio rekavši: Naišao sam na kolekciju različitih Tipika studitskih i jerusalimskih, i ni jedan se nije slagao sa drugim, niti studitski sa studitskim niti jerusalimski sa
u Jerusalimu. U Srpskoj Pravoslavnoj crkvi, ovaj čin se vršio već u prvoj polovini četrnaestog veka, kao što se vidi iz Tipika srpskog Arhiepiskopa Nikodima. U Karlovačkoj Mitropoliji obnovio ga je Mitropolit Pavle Nenadović.
za doprinos radu i književnom stvaralaštvu. tipika " i drugih tekstova Svetog Save, a akademik Matija Bećković predstavio je svoje stvaralaštvo posvećeno tom
Crkve nije sakrivao pred krugom svojih učenih prijatelja. Priredio je prvo kritičko izdanje Hilandarskog tipika Svetog Save, koje se dugo u nauci smatralo kao najbolje. Mitropolit Beograda i cele Srbije Dimitrije je Svetom
, što se može videti i u drugim njegovim prevodima - Hilandarskom tipiku tamo gde je on prevođen sa Evergetidskog tipika , pa i u Krmčiji, kod koje ipak nije dovoljno jasno šta je i koliki je Savin prevodilački udeo. O tom pitanju govori L.
među kojima su najznačajniji - ikona Bogorodice Iverske (Gruzijske, Petričke) i tekst najstarijeg manastirskog tipika u Bugarskoj, pisan na gruzijskom, grčkom i jermenskom jeziku. Takođe, ikonostas ove crkve smatra se jednim od
starijih monaha, izvanrednih znalaca bogoslužbenog blagoljepija i pojanja za pevnicom, a uz to nepoznavanje Tipika , uslovilo je osiromašenje bogosluženja. Slično, ako ne i gore, prilike su bile i u seoskim hramovima.
svakodnevna bogoslužbena pravila, bez namere da ona jednom budu objavljena kao knjiga. Tipika se vremenom neminovno proširivao, te se i broj stranica sve ke u kojoj sam bogoslužbena pravila beležio, tokom godina
, upućujući đake Bogoslovije na bogoslužbeni poredak, uvideo sam neophodnost postojanja priručnog Tipika saobraženog njihovim potrebama. Svakodnevno sam se sa črednim pojcima, posle Večernje, upoznavao sa poretkom
ove vrste svakako mogao poslužiti i manastirima i parohijskim hramovima. Pogotovo, ako u tim hramovima nema drugih Tipika . U međuvremenu, Sveti arhijerejski sinod je 1984. godine objavio četvrto ispravljeno i dopunjeno izdanje Velikog
. U međuvremenu, Sveti arhijerejski sinod je 1984. godine objavio četvrto ispravljeno i dopunjeno izdanje Velikog tipika protojereja Vasilija Nikolajevića. U predgovoru ovog izdanja Tipika sam napisao:
ispravljeno i dopunjeno izdanje Velikog tipika protojereja Vasilija Nikolajevića. U predgovoru ovog izdanja Tipika sam napisao: