vojnik u vojsci cara Maksimilijana. Odreče da po carevoj naredbi oda počast idolima rimskim, zbog čega bi dat kapetanu Tiverijanu , da ga ili usavetuje, da se odrekne Hrista, ili pak da ga muči i pogubi. Pošto svi saveti behu uzaludni, uze ga Tiverijan
Tiverijanu, da ga ili usavetuje, da se odrekne Hrista, ili pak da ga muči i pogubi. Pošto svi saveti behu uzaludni, uze ga Tiverijan sobom i povede preko Makedonije u Carigrad, kuda i sam morade po dužnosti ići. U svakom mestu mladi Aleksandar beše
žeđ dosadi i njemu i vojnicima, koji ga praćahu, on izvede izvor hladne vode u mestu suhu. Na obali reke Ergine naredi Tiverijan , da dželat poseče Aleksandra i telo mu baci u vodu. Kada dželat zamahnu nad glavom mučenikovom, vide svetle angele
Jupiterovog hrama, kako radi poklonjenja, tako i radi prodaje svoje robe. U to vreme jedan veoma bogat čovek, tribun Tiverijan , koji imađaše pod sobom mnogo vojnika, predatih mu na upravu od vojvode Feliksa, sazva te vojnike i reče im: Čujte braćo
da idemo i da se poklonimo istinitome Bogu koji živi na nebu. Oni pak koje vi nazivate bogovima, nisu bogovi već demoni. Tiverijan mu reče: Danas ćemo prinositi žrtve ne svima bogovima nego samo Jupiteru, mada u nas ima mnogo bogova koje štuje i car i mi
takve žrtve kakve vi prinosite nečistim demonima vašim; On traži žrtve čiste i beskrvne. - Saslušavši Aleksandra, Tiverijan reče: Prestani sa takvim bezumljem, Aleksandre Ne huli bogove, dobrotvore naše, da ne bi car čuo za to i razgnevio se na
, dobrotvore naše, da ne bi car čuo za to i razgnevio se na mene što u svome puku trpim takog bogohulnika. - Rekavši to, Tiverijan pohita k caru, a Aleksandar ode svojoj kući. Kada nastade vreme za žrtvoprinošenje, car stade prinositi žrtvu
vreme za žrtvoprinošenje, car stade prinositi žrtvu odvratnom bogu svom Jupiteru u novom hramu njegovom. Tada Tiverijan kaza caru da jedan od njegovih vojnika, Aleksandar, ne sluša carevo naređenje i grdi bogove i huli. Car odmah posla po
svetlosti, da ne bi zanavek bio pogružen u paklu ognjenom. Tada Maksimijan, prepun gneva, predade Aleksandra tribunu Tiverijanu da ga muči. U isto vreme on naredi Tiverijanu da muči ne samo Aleksandra nego i sve hrišćane uopšte. Sa tim ciljem on posla
svako mučenje i svako stradanje za presveto ime Njegovo Maksimijan naredi da mu Aleksandra maknu s očiju. Tribun Tiverijan ga uze pod svoju vlast, i sutradan izjutra naredi te Aleksandra obesiše o drvo za mučenje, pa mu nagome gvozdenim
sina njenog vođahu, i sustiže ga u gradu Kartageni. Jer ulazeći u ovaj grad ona ugleda svetog sina svog Aleksandra gde mu Tiverijan sudi pred narodom. A kad ga stadoše istjazavati i mučiti, ona od velike radosti veleglasno povika ka milom sinu svom,
veleglasno povika ka milom sinu svom, govoreći: Čedo moje, neka ti Bog višnji, Pastir dobri pomogne Čuvši glas njen, Tiverijan upita: Čiji je to glas? - No niko mu ne umede kazati otkuda bi taj glas, pošto beše suviše mnogo naroda prisutno. Zatim
upita: Čiji je to glas? - No niko mu ne umede kazati otkuda bi taj glas, pošto beše suviše mnogo naroda prisutno. Zatim Tiverijan reče mučeniku: Nesrećniče, prinesi bogovima žrtvu Sveti mučenik odgovori: Ja ću prineti Bogu žrtvu hvale. Mučitelj
žrtve kakve vi prinosite vašim idolima, ali On traži žrtvu pravde i svetosti, jer je On Bog pravedan i svet. Tada naredi Tiverijan da svećama pale telo mučenikovo, govoreći: Videćemo, da li će bog njegov doći da ga izbavi iz mojih ruku. - Tako paljen,
Tvojom, da bih i ja sa psalmopevcem Davidom mogao reći: Prođosmo kroz oganj i vodu, i Ti nas izvede na odmor (Ps. 65, 12). Tiverijan pak, videći da se oganj ne dotiče mučenika, postide se i naredi vojnicima da Aleksandra vežu i vode za njim dalje putem. A