hrvatskog jezika) čakavskog i kajkavskog jezika i širenje štokavskog jezika na zapad
iz susednih država. čakavskog i štokavskog, nego između govornika standardnog hrvatskog, srpskog, bosanskog i crnogorskog.
(' slaveno-krajinskog '). Iliričeski se razlikuje i od hrvatskog kajkavskog (' slaveno-rvatski ') i hrvatskog čakavskog (' Istrijanski, Rvatsko-primorni i Dalmatinski '). Solarić kaže da slovenački i hrvatski kajkavski ne spadaju u
". [ 69, 137 ] Njega je štampao u Mlecima Franja Ratkov [ ić ] Micalović, u štampariji Ruskonija, upravo kao prevod sa čakavskog teksta. Sem retkih izuzetaka tekst je prenet u štokavsku ijekavštinu, a to je još jedan dokaz o štokavskom govoru
opis potresa "sa" nesgrapnim i hrđavim pravopisom ", jezikom koji "nije u svemu strogo dubrovački ", sa primesom čakavskog govora uvek ističući Hrvatstvo celog teksta. [ 93 ] Međutim, Rešetar je otkrio da je taj Lopašićev opis zemljotresa iz
posuđuje srpski jezik za hrvatski, odnosno usvaja Vukovu reformu. Dakle, hrvatski jezik postoji, ali to je varijanta čakavskog dijalekta ili kajkavskog. To je autohtoni hrvatski jezik. Ilirci i nasilno pokatoličavanje Srba pomjera srpski
punopravnih i opštepriznatih književnih jezika danas ne bi trebalo da utiče na lingvistički status hrvatskog ( čakavskog ) i slovinjskog (kajkavskog) jezika. Pa ni širenje hrvatskog etničkog imena izvan njegovog matičnog areala ne može
srpske i hrvatske komponente, mi ne odričemo postojanje dugotrajnog razdoblja paralelnog razvoja štokavskog i čakavskog dijalekta (jezika), njihovog međusobnog jezičkog uticaja, pa čak i neke vrste jezičkog saveza. Zato je i bilo moguće
vijeku hrvatsko etničko ime primjenjuje i na neke susjedne ikavske govore. Svesrdno podržavajući prerastanje čakavskog i kajkavskog književnog mikrojezika u hrvatski i slovinjski književni jezik, mi smatramo da se iz korijena mora
, pre nagodbe. Takođe kad pogledamo na mapi dijalekte hrvatskog jezika [ 66 ], možemo videti da se granice kajkavskog i čakavskog sa štokavskim poklapaju u potpunosti sa zapadnom etničkom granicom srpskog naroda [ 67 ] u Hrvatskoj.
nije reč o dijalektima u pitanju su dva jezika slovenske jezičke porodice: srpski jezik i hrvatski jezik. Što se tiče čakavskog dijalekta, možda je u pitanju poseban jezik, ili je to dijalekt jednog od dva jezika srpskog, ili hrvatskog. No, nema
, dakle, za učesnike skupa nije bilo postojanje štokavskog kao posebnog jezika. Nikakvog pomena kajkavskog ili čakavskog tamo nije bilo. Otvoreno je ostavljeno samo pitanje naziva štokavskog. Taj jezik je, u to vreme, većina populacije,
slovenskih jezika. U ovom delu, u odeljku Srpski i hrvatski jezik, jasno su predstavljene razlike između hrvatskog ( čakavskog ) i srpskog (štokavskog) jezika i pokazana je veza između njih preko ikavice koja se nalazi u oba jezika. Miklošić je,
jezik. Tako je nastalo stanovište da se zajednički narodni jezik Srba i Hrvata sastoji od tri narečja: štokavskog, čakavskog i kajkavskog. Vatroslav Jagić, koji je stu-pio na scenu u godini Vukove smrti (1864), tvrdio je da su Hrvati i Srbi, u
srpskog jezičkog prosto - ra. Jezičko srbiziranje na tlu hrvatskog narodnog jezika, dakle na područ - jima čakavskog i kajkavskog, dovelo je do izvesnog proširenja teritorije na kojoj se prostire srpska jezička zajednica. To se desilo