koji je krajem 19. stoljeća zabilježio Luka Zore, na dubrovačkom području nepoznat. Međutim , butruga se još čuje u Blatu na Korčuli ( kratkosilazni akcent na drugom slogu ), a znači malu drvenu

nosi bevanda. Danijel Alerić ( Filologija, knj. 18., Zagreb, 1990. ) utvrdio je da je naziv butruga poznat i u Smokvici na Korčuli, ali ne onako kako opisuje Skok ( plosnati sud ), već to je sitna

na jednoj od duga i s ručicom pričvršćenom s jedne i druge strane čepa. Ručica omogućuje da se butruga nosi u ruci, ali i pomoću remena preko ramena. Naziv butruga posve sliči vrbničkom liku butraka

strane čepa. Ručica omogućuje da se butruga nosi u ruci, ali i pomoću remena preko ramena. Naziv butruga posve sliči vrbničkom liku butraka koji opisuje Ivan Žic u Zborniku za narodni život i običaje (

butraka je plosnata bačvica za prenošenje vode, samo je višestruko veća od južnodalmatinske butruge ( i do 30 litara ). Nema sumnje da je butruga čisti talijanizam nastao od sintagme botte tronca (

vode, samo je višestruko veća od južnodalmatinske butruge ( i do 30 litara ). Nema sumnje da je butruga čisti talijanizam nastao od sintagme botte tronca ( nepotpuna, krnja bačva ). Vjerojatno je u

već toliko puta spominjani prijelaz o u u, pa kao krajnji rezultat dobivamo butraka, odnosno butruga . Dočetak - uga, po svemu sudeći, ostvaren je pod utjecajem velike skupine imenica s istim

s istim završetkom, među kojima imamo i sličan bačvarski termin bataluga ili botaluga . Butruga ili butraka je dakle nepotpuna, krnja bačva, a bataluga ili botaluga je bačvoliki sud koji je u

i dok izlazi na onu cijevčicu ( nekima poznatu kao slavina ), van - dobro je Butruga ( plosnata bačvica ) piše Srećko LORGER Voda se nosi va kebli na glavi, a to je žensko delo. Ako će

počinju labijalima p, b, f, v. I Petar Skok u Etimologijskom rječniku ( Zagreb, 1971. ) u članku butruga je prilično škrt. Kaže da se butruga s različitim akcentima čuje u Pijavičinu na Pelješcu i u

Skok u Etimologijskom rječniku ( Zagreb, 1971. ) u članku butruga je prilično škrt. Kaže da se butruga s različitim akcentima čuje u Pijavičinu na Pelješcu i u Smokvici na Korčuli, i to u dva značenja

( Veliki zbornik narodnih riječi sabran po južnim krajevima, Rad JAZU, Zagreb, 1892. ) piše: " Butruga je narodna riječ za plosnat sud od vina ". Nadalje, taj naziv uspoređuje sa

sud od vina ". Nadalje, taj naziv uspoređuje sa starocrkvenoslavenskim b tar ( bačva ). Po Skoku butruga je talijansko-hrvatski hibrid u izvornom značenju "velika bačva, bačvetina" ( od tal. botte ,

. Danijel Alerić u radu Bačvarski nazivi ( Filologija, knj. 18., Zagreb, 1990. ) primjećuje: " Butruga " nije nikako neki relativno veliki, nego, naprotiv, najmanji bačvasti ili, bolje, bačvoliki