ne prihvaća uporabu navedenih imenica u hrvatskom jeziku. Stoga usvaja sljedeće izraze za svoju službenu uporabu: staroslavenskom se jeziku rabio pojam jazыcы "narod, oni koji imaju svoj jezik ", pa se i u nekim slavenskim jezicima zadržao taj izraz u

staroslavenskom nazivali), ili euharistijska molitva, završio i da počinje jedan drugi obred. Uostalom, sve se u ovom prijelazu ima

glagoljaša, projekt od jedanaest jedinica uz cestu od Roča do Huma. Spomenik je realiziran 1977. godine, a posvećen je staroslavenskom pismu koje se preko tisuću godina zadržalo na ovim... [ OPŠIRNIJE ]

... prikaži cijeli komentar staroslavenskom jeziku. dosta mi je tvog glorificiranja engleskog jezika. prikaži cijeli komentar

i narod Hrvata i tako priznao državu Hrvatsku, a godinu dana kasnije svojim pismom (880.) odobrio bogoslužje na staroslavenskom , starohrvatskom jeziku rekao je nadbiskup. Nakon više od tisuću godina Drugi vatikanski sabor usvojio je prijedlog

podataka za istraživača. Po prvi put dokumentirano prikazuje vrijednu glazbenu baštinu glagoljaškog pjevanja na staroslavenskom i hrvatskom jeziku (šćavetu) jedne dalmatinske otočke župe. Među sačuvanim napjevima su stare melodije iz srednjeg

Objasnio nam je da se ta pregrada zove ikonostas, koja odvaja oltarski prostor od ostatka crkve. Bogoslužje se slavi na staroslavenskom jeziku, a križaju se s tri prsta koja simboliziraju Presveto Trojstvo (Oca, Sina i Duha Svetog). Njihovi ministranti

Iža po prvi puta donosi na vidjelo i dokumentira iznimno bogatu i vrijednu glazbenu baštinu glagoljaškog pjevanja, na staroslavenskom i živom hrvatskom jeziku (šćavetu) jedne dalmatinske otočke župe, gdje se među sačuvanim napjevima nalaze prastare

. Slijedeći takva polazišta pod glagoljaško pjevanje smatra se crkveno pjevanje u Hrvata zapadnoeuropskog obreda na staroslavenskom hrvatske redakcije, koje u srednjem vijeku uključuje i crkveno pjevanje na narodnom jeziku, arhaičnom hrvatskom, te

Beziću glagoljaško pjevanje je sve ono pučko pjevanje što je u svojim počecima proizašlo iz liturgijskog pjevanja na staroslavenskom jeziku i crkvenoslavenskom hrvatske redakcije, postepeno se u toku razvoja oblikovalo u liturgijsko pjevanje

krajevima Hrvatske od srednjega vijeka sve do danas rimokatoličko bogoslužje i crkveno pjevanje izvodi na narodnom ( staroslavenskom i hrvatskom) jeziku. Pučki crkveni pjevači iz tog područja stoljećima su miješali pučku svjetovnu glazbu i

je izašla na vidjelo povijest i kultura zadarskih otoka. Potpisivao se do kraja glagoljicom i glagoljao misu na staroslavenskom i poslije reforme II. vatikanskog sabora. Posebno je zadužio svoj rodni Veli Iž gdje je bio župnikom u nimalo lakim

su označavale jesenskog boga sunca poganskih Hrvata, dok Miklošić smatra da naziv dolazi od termina Trebište, što u staroslavenskom znači mjesto gdje se žrtvuje.

bl. Alojzije Stepinac osnovao je župu svetog Franje Ksaverskog. Prigodom otvaranja župe Blaženik je slavio misu na staroslavenskom jeziku i tako pokazao da cijeni to dragocjeno blago i da mu je stalo do hrvatskog glagoljskog naslijeđa koje su

pjevala na latinskom jeziku, a poslije te godine kad je Biskupski ordinarijat izdao dozvolu da se misa može pjevati na staroslavenskom jeziku, pjevalo se na staroslavenskom. Godine 1747. počela se pisati matica umrlih, 1748. matica krštenih, a godine