već rekli Svarog, koji je sa Perunom i Svetovidom činio prvu trijadu za kojom se nalazio tandem: Belobog-Crnobog i nova trijada: Horos, Stribog i Veles. Stalnu borbu Crnoboga i Beloboga odozgo je nadzirao Svarog, a odozdo, iz spoljašnjeg kruga, na njih su motrili Horos, Stribog i Veles. Time je Velesu data velika uloga u održavanju
se verovalo, da se u Slovenskoj mitologiji nalazi arijski dualizam bogova, te je prema tome u njoj čitava dualistička sistema bila izrađena. Povod ovome dalo je ime Crnoboga , kojega spominje Helmold. Na suprot Crnobogu stavljen je Belobog, koji se spominje u Mater Verborum-u, zatim u Pomeraniji u imenu dveju gora Černoboga i Belboga kraj
bog koji ljudima čini zla, on je jedini stavljen na suprot mnogobrojnim i moćnim bogovima koji su skloni ljudima. No i ako ima moćnijih bogova na slovenskom Olimpu od Crnoboga , ipak je važno to da Crnobog nije zao demon ili neki polubog, nego je on punopravni slovenski bog. "Kad polja i njive mrtvački plašt pokrije, kad hladni vihor nosi sneg i
to bio glavni stub baltičko-ruske mitološke sisteme. [ 192 ] Crnoboga Helmoldovog, Dažboga i ruske Hronike. Izvan ruske Nestorove Hronike ono se nalazi još i u nekim sumnjivim spomenicima, kao što je Slovo o polku Igorovu. Sam način kako
, u krugovuna svjetskih mitologa tumače, da se i kod Slavena po tom razvio kult »dobrog boga« BIJELBOGA (po iranskom Ahura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i »zle-boga« CRNOBOGA (po AgroManyiu iranskom bogu rnraka). Po uzoru na iranskog Ahura Mazda nastali slavenski BIJELBOG, u biti predstavlja SVAROGA, boga tvorca svijetla i svijeta
sve Slovene. On je naveo nekoliko toponima kod rusa, kao npr. Crnobože - u porhovskom okrugu, zatim Černobožna - u Bukovini, zatim, kod Srba Černobožski gradić. Osim Crnoboga - brda kod Budišina, Afanasjev dodaje kako je u Bambergu svojevremeno pronađen idol Crnombogu, o čemu je pisao i Janko Šafarik. Shodno izveštaju Helmolda jedna grana
uzima dušu. U srpskim narodnim umotvorinama sveti Arhanđeo, srpski došovadilac... naziva se krvnikom ' '. Kako vidimo, prema Čajkanoviću, u sačuvanim atributima Crnoboga , Dabe, Trojana treba gledati kao na preostatke sadržaja vrhovnog boga, no kojima je hrišćanska dogmatika dala vrednosno negativno značenje.
okupe na gozbama, kada poteče piće, počinju da se prizivaju bogovi, pa ako nekom želimo dobro, šaljemo ga do nekog dobrog boga a ako mu želimo zlo, onda on ide do zlog boga Crnoboga , ili neka ide do zla boga. Ime tog boga se zaboravilo ali neki običaji opstaju, kao i izreke. Do zla boga neobično, zar ne
Triglava, Bog Java i Prava i Koledo što nosi znanje i istinu mi daju snage da izdržim zlodela Dijevića. Otkako se 30. ljutnja 5139 godine, 20. marta 368 po novom, na dan Crnoboga 2156 godine Trojanovih vekova i u ponoć četvrtka na petak 1. belojara (21. marta) 368 godine, kada je započeo novi dan velikog kola Svaroga, na trnovom krstu, voljom
, svjetsko stablo, osovina Svijeta. To svijetotvorno stablo nadvisuje sve visove, krošnja mu siže iznad Svarogovih i Perunovih dvori, a žile zadiru u carstvo Crnoboga . Tu su dvori bogova: Vidingrad, Svitava i Svitogorski gajevi.
niko; Maretić je, uostalom, sasvim umesno skrenuo pažnju na slična kompozita kao što su imena poznatih i nesumnjivih božanstava Striboga i Dažboga4). U postojanje Crnoboga nemamo mi, dakle, razloga da sumnjamo. Ali karakteristiku njegovu kakvu je dao Helmold da je on, naime, po prirodi zao, i da je đavo "mi ne moramo da primimo. I ne smemo da
primimo za gotovo? Crnoboga sa đavolom (za koje smo maločas videli da je bez osnova) toliko i činjenica da je Crnobog crno božanstvo. Ali su oni u ovom slučaju na sasvim pogrešnom putu. Kada Jireček
kategorije. Hilferding (cf. Brückner, Mitol. Slava, 200), i Luj Leže (La mythologie Slave, Paris, 1901, 22) imaju potpuno pravo kada Tiarnoglofi smatraju za Crnoboga .
i boga gornjega sveta pored boga mrtvih postoji u svakom, pa i u slovenskom, panteonu i bog koji bi u užem značenju bio i bog živih. Helmold na navedenom mestu, pored Crnoboga , koji je, po njemu, malus deus, spominje još jednoga boga koga naziva bonus deus (... deorum, boni scilicet atque mali, omnem prosperam fortunam a bono deo, adversam a
teorijom v. Erwin Wienecke, o. s., 277 id. Crnoboga i paganstva uopšte, kojom je prilikom Crnobog, možda, pretvoren u kamen (tako Kühnau, l. s.) a devojka skočila u reku? Ili su to još stariji motivi, koji imaju svoje