suprotnosti međusobno osvetljavaju. Inače, postoje ukazivanja kojima Aristotel ne preporučuje upotrebu entimema
Anaksimena teza koja slušaocima treba da znači nešto kao izreka, sentenca. Za Aristotela je, međutim, entimem
naučnog silogizma i po oblasti na koju se primenjuje i po svojim formulacijama. Prava oblast primene entimema
u pijanom stanju). Posebno je interesantan prvi deo prigovora (iz samoga predmeta). Aristotel navodi entimem
prigovor kao vrstu otpora kojim se dejstvo argumentacije treba da poništi ili okrnji. Usmeren je protiv entimema
njihovih delatnosti, a one su takvog karaktera da u njima nema, tako reći, ničeg nužnog. Prema tome, entimem
deli gledište da entimemi moraju biti sažeto izraženi, mada, kao što smo videli, Aristotel razlikuje entimem
koji sam preuveličava delo, to delo nije izvršio, ili da ga je izvršio kada se tužilac ljuti. To nije entimem
prve knjige svoje Retorike Aristotel upućuje na neke elemente ove veštine, između ostalog i na značenje entimema
između, s jedne strane, pisteis entechnoi kao materijalnih izvora za izvođenje dokaza i, s druge strane, entimema