patrijarh treba da pošalje na blagoslov ne hlebove nego zlato. Na to patrijarh preko poslanika odgovori: Hrisafije
je sam ubog, pošto je prezreo bogatstvo ovoga sveta, osim da da nešto crkveno. I još reče patrijarh: Hrisafije
potpisaše i svi episkopi i arhimandriti. Lišen čina, Evtihije se držaše carskog dvora, jer mu moćni Hrisafije
iskušenje svete Puhlerije otpoče na sledeći način. U cara Teodosija beše jedan evnuh [ 9 ] po imenu Hrisafije
uzdignut na patrijaršiski presto zbog besprekornog i bogougodnog života svog. U cara pak beše neki evnuh Hrisafije
upravljaše celim carstvom Vizantijskim, podržavaše patrijarha, braneći nevinog svetog čoveka. Videći to, Hrisafije
jedno usamljeno tiho mesto, i tamo služaše Bogu u pobožnom ćutanju i molitvenom tihovanju. Tada jeretik Hrisafije
ipak kao čovek sagreši iz neznanja, ne providevši lukavstvo Evtihijevo, Dioskorovo i Hrisafijevo. Jer Hrisafije
suditi, i svrgnuti kao nepravovernog, a Evtihija, ako se nađe nevin, osloboditi i čin mu vratiti. Isti Hrisafije
patrijarh pošalje caru neki dar na blagoslov. Flavijan spremi nekoliko čistih hlebova i posla ih u dvor; ali Hrisafije
delima svojim, i veoma moćan. I pronađe razlog. O tome crkveni istoričar Nikifor [ 19 ] piše ovako: Hrisafije
Presveti Flavijan spremi čiste hlebove, i posla ih caru kao blagoslov i poklon, zaista dostojan cara. Hrisafije
obazriv: da pregleda i čita akta, na koja je imao staviti svoj carski potpis. Doznavši za ovo, lukavi Hrisafije
zatočenje; jer sam Bog činjaše odmazdu za nedužno zlostavljanje svete Pulherije. Ploveći lađom na zatočenje Hrisafije
protivan postavljenju Flavijana za patrijarha. Želeći da patrijarha Flavijana okrivi na neki način, Hrisafije
potsticaše i cara na gnev, govoreći mu: Novopostavljeni patrijarh se ruga tvojoj carstvenosti. - No ipak Hrisafije
Flavijan beše potpuno dostojan patrijaršiskog položaja zbog svoje pobožnosti i nebeskog življenja, a Hrisafije
nameru, sama napusti carsku vlast, ode iz dvorca i prestonice, i povuče se u tihu samoću. Tada lukavi Hrisafije
Pulheriju. Pošto mu je car u svemu izlazio u susret, on je činio u ime carevo sve što je hteo. I napisa Hrisafije
mladić, umetnik za mozaik, ukrašavaše hramove mozaikom. Tako u kući amasijskog građanina Hrisafija, koju Hrisafije