starije štokavske dijalekte i mlađe štokavske dijalekte, odnosno novoštokavske . istočnohercegovačkog ( ijekavski izgovor ) i šumadijsko-vojvođanskog ( ekavski izgovor ) .

vodećeg srpskog i vodećeg hrvatskog dijalektologa nema razlike u prikazivanju dijalektoloških karata. Na ovde prikazanoj karti cr-nom bojom je predstavljeno samo područje istočnohercegovačkog dijalekta, ju-žnog ili ijekavskog. Taj dijalekat je Vuk Karadžić izabrao za osnovu srpskog književnog jezika. Prihvatajući srpski jezik za svoj književni jezik, Hrvati su u

po čijem povratku je postao mitropolit zapadnog dela Hercegovine. Kao mitroplot se prvi put pominje 1639. godine kada se potpisao kao « smerni mitropolit zahumski ». Nakon smrti istočnohercegovačkog mitropolita, Vasilije 1651. godine dobija na upravu i tu upražnjenu mitropoliju .

predlog da se jezik nazove bosanskohercegovački. Ali takvog pred - loga nema i, verovatno, neće ga ni biti. I samo pominjanje izraza hercegovač - ki neizbežno asocira na ime istočnohercegovačkog dijalekta srpskog jezika koji se govori u celoj Republici Srpskoj, u celoj bivšoj Republici Srpskoj Krajini, na dubrovačkom području, u većem delu Crne Gore i u petini Repu -

, za široko opkoračivanje svojih, Karlovačkim mirom suženih političkih granica. U takvom istorijskom kontekstu, dvije su stvari odlučile uspješnost narodno crkvene misije istočnohercegovačkog i bokeškog Srpstva u njegovim pomjeranjima sa konca 17. vijeka: snažna inventivnost hercegovačkih glavara i trgovaca i vizionarstvo zahumskog vladike Savatija. On je začeo

jezičke ) interferencije je slučaj današnjih govora Srba sa prostora Centralne Bosne, tj. konkretno iz oblasti Zenice i Kaknja. Naime, na ovom delu Centralne Bosne jezik Srba ( istočnohercegovačkog ili hercegovačko-krajiškog dijalekta ) se unekoliko izmenio pod uticajem susednih ( muslimansko-katoličkih ) govora ijekavsko-šćakavskog i mlađeg ikavskog dijalekta, tj.