nesumljivo da su luc i lug jedno isto. Ovo, razume se, još ne smeta da luc bude koren od lux a ne od lucus
identično sa srednjoirskim de fid, deid, božanska šuma. Tacit je, dakle, imao pravo. Postoji i danas njegov lucus
vizantijski guverneri u pokrajini. Ali u rimsko doba istorijski naziv pokrajine bio je Lukanija, od latinskog lucus
ustanovu za koju znaju i Rimljani, nego kao ustanovu isključivo srednjoevropsku. Iz ovoga vidimo da lucus
verovatno da se ovakvo osvetljenje stvara na neki volšeban (mističan, iracionalan, per ambages) način. Lucus
korena reči lux, javlja se luc kao koren reči lucus, ca značenjem gora, šuma, a odnos latinske reči lucus
pojavljenu u reči Lucdun..? U latinskom jeziku, pored luc kao korena reči lux, javlja se luc kao koren reči lucus
u rimskoj državi je promenljive sudbine i zato, kasnije, Tacit, iako je i sam iz Umbrije, ne pominje lucus
Est et allia luco reverentia, a na mnogim drugim mestima Tacit govori o lukusu kao svetoj šumi. Sem lucus-a
prema Tacitu (German. XI), in commune Hertham id est Terram mater.. colunt, iz čega je jasno da je pored lucus-a