donesoše sva zla dela koja Petar carinik beše počinio u toku celog svog života od mladosti, i stavljahu ih na terazije; a lučezarni ljudi ne nađoše nijedno dobro delo Petrovo koje bi stavili na drugu stranu terazija, i stajahu tužni, i u nedoumici
inok ugleda dva čoveka, jednog u arhijerejskom odjejanju. Paćenik stade misleno prositi blagoslov od došavših. Lučezarni starac pokazivaše arhijereju temelje kelije, a ovaj ih blagosiljaše. Tada bolesnik, na svoje najveće iznenađenje,
jarosti, car naredi da mučenika okuju u teške okove i vrgnu u tamnicu. Boraveći u tamnici i moleći se, svetitelju se javi lučezarni angeo, krepeći ga i tešeći ga: i teški okovi na njemu rastopiše se kao vosak, i tamnica se u ponoći ispuni svetlosti, i po
Sv. Antonije visoko ga je cenio i svima je govorio, da je to istinski podvižnik, koji ume lečiti i spasavati duše. lučezarni , svetlošću krunisan. Ničim neizrečen, nikim neopisan, On podiže crkvi mudre strojitelje, I pastire dobre, revne
, zasvetlila Njegova pojava, blesnula Njegova reč, zablistala Njegova dela, razgoreo se oganj, svetlonosni i lučezarni , razbuktao se plamen Njegove istine i ljubavi, trosunčani plamen večne istine i večne ljubavi, plamen neodoljivi,
Lučezaran Muž i naredi mu da noću otide i stane kraj crkvenih vrata i motri ko će pre svih ući u crkvu. "Taj i jeste, - reče Lučezarni Muž, - moj izabranik; primite ga s češću i postavite za arhiepiskopa; njemu je ime Nikolaj ". O ovom božanskom viđenju
u Carigrad. I kada lađom krenu iz Aleksandrije, on se razbole na putu. I imađaše ovakvo viđenje: njemu se javi neki lučezarni muž, koji držaše zlatan skiptar i govoraše mu: Car nad carevima zove te k Sebi. Po ovom viđenju svetitelj saznade da mu se
tvoje; stoga, dotakni se mrtvaca, i oživeće ". I kad se Jakov po ovom naređenju dotače mrtvaca, odmah vaskrse mrtvac. A lučezarni muž reče Savi: "Eto, mrtvac vaskrse, a ti sada razdreši od uza vaskrsitelja ". Videvši to, prepodobni Sava odmah posla
, dobijajući duhovnu korist od svog učitelja i nastavnika prepodobnog Haritona, na čije življenje oni gledahu kao na lučezarni svetilnik, i izgrađivahu sebe. Jer on beše savršen u vrlinama i monaškim podvizima, ljubeći post i uzdržanje kao
pripade Bogu sa ispovešću i zahvalnošću; i dok on tako ničice ležaše i plakaše, gle, on vide u duhu - νοερως - gde ga jedan lučezarni oblak pokri celoga, i sav beše za njegovu dušu radost i sladost i ispunjavaše je blagodaću Božjom, svodeći ninašta
, koji tajanstveno prestavljamo heruvime na zemlji, ugledali na svetu nebesku braću našu, na čijem čelu sgojiš ti, lučezarni i divni Arhistratiže Mihaile. Ti si na nebu pobedio svezlog Satanu, i zbacio ga s neba na dno pakla, - pomaži i nama uvek,
božanstvenog javljenja. Jednoga dana kada Grigorije beše pogružen u razmišljanje o Bogu, iznenada stade preda nj lučezarni i blagoliki muž, sveti Jovan Bogoslov, i umiljato gledajući u njega upita ga: Zašto ti, moleći se Bogu, svaki put stalno
njegove ruke i odelo, šireći unaokolo divan miris. Osećajući divotu mirisa, Grigorije se radovaše. Utom mu se javi lučezarni mladić i reče: Zašto ti ne daješ i drugima od tog čudesnog napitka, koji ti namerno rasipaš? Ili ne znaš da je to
i tom prilikom poklonio crkvi Novi Zavet. Uvaženog gosta primio je starešina otac Ljubivoje Radović, protojerej. Lučezarni krst
: jer zaspavši na kratko vreme, car ugleda u viđenju mnoštvo lekara pred sobom, obučenih u svetle haljine. I neki lučezarni mladić, prišavši k njemu, stade mu pokazivati svakog od tih lekara, govoreći ko je kakvog čina i koliko mu je godina;