glagol je u srednjem rodu, a imenica u genitivu množine : Javilo se trideset sedam kandidata, Spaslo se
imeničkih deklinacija (npr. navedite genitiv množine imenice sestra; kako glase padeški oblici
i govori u prvom, eventualnom u drugom licu množine (mi / vi).
obraća Izraelcima većinom u 2. licu jednine ili množine kako bi dožvijeli da su baš oni, svatko ponaosob
, drugog, trećeg lica jednine do prvog lica množine . U ovim lirskim i ne napregnuto metaforičkim
se tamo govori, u baš neobičnoj i prepunoj formi množine . U davna doba, Dubrovnik trepće u velikoj
smrtnog tela, Koji si se u njega obukao. Zbog množine mojih bezakonja, kojim sam sapet od svoje
smrtnog tela, i Sam si se u njega obukao. Zbog množine bezakonja mojih, kojima sam vezan od mladosti
tema nacionalni tim, Marina priča u prvom licu množine - mi. Ne želi da ističe lični doprinos. Ipak, u
, broja i padeža, nominativ i lokativ jednine i množine deklinabilnih vrsta reči, infinitiv glagola,
uprave, što je izraženo obraćanjem u prvom licu množine . To odgovara većoj saborskoj svesti unutar
je jedan da bude koji čini volju Gospodnju, nego množine bezakonika. Zar ne prenose i održavaju veru
regiji, na nekom novom prostoru. Prvo lice množine avih nevolja i zala koja nas snalaze je, čisto
, koji su njome skrušeni, kao i zbog množine robova, koji su njome oslobođeni. Današnji dan
vidi, pridѣvska promѣna u mѣstnom padežu množine йe potpuno йednaka promѣni roditeljnoga