atribut iskazan prisvojnom zamenicom za svako lice. Uvežbavati ličnu zamenicu za svako lice u akuzativu i lokativu .
za stil već za dijalekat. Varijante gornjo ls. književnog jezika vezane za dijalekat su na primer: nastavak - u ili - ' e u lokativu sg. muškog roda čija se osnova završava na - ch (w měchu - w měše), nastavak - ow ili - i u gen. pl. imenica meke osnove (
: koga? šta? čega? lokativu . Upotrebljava se uz neprelazne i povratne glagole. Dobija se na pitanja: kome? čemu? kome? o čemu? čime? čega? za čime?
jeri na etimologijski opravdanom mjestu (by). Zadivljujuće je Fortisovo nepogrešivo bilježenje grafema jat, čak i u lokativu (vъ gorě zelenoi) i njegovo uravnoteženo očitavanje sekvencom je u konačnom latiničnom zapisu (u gorje zelenoj, u
i imenicom u akuzativu. Znatno su rjeđi primjeri gdje glagol iz prvog polustiha traži adverbijalnu dopunu u lokativu pa se u drugom polustihu ostvaruje shema: imenica u dativu prijedlog imenica u lokativu:
traži adverbijalnu dopunu u lokativu pa se u drugom polustihu ostvaruje shema: imenica u dativu prijedlog imenica u lokativu :
imenica zet i snaha (snaja) svakako su poznati, pa ih nećemo navoditi. A ako ste imali nedoumicu da li se u dativu / lokativu jednine kaže snahi ili snasi, da je odmah razrešimo. Pravilno je i jedno i drugo. Interesantno je naglasiti da u
na ovom se mestu o tome ne može raspravljati. Dužnost je da kažemo da se ovde uopšte ne radi o dativu, već o padežu mesta - lokativu . To autor članka i sam uviđa na početku teksta kad kaže:... bili su iznenađeni padežnim oblikom mesta u kome su rođeni.
. U ovu priču su uvučeni i profesori srpskog jezika, pa se ne zna jesu li i oni saglasni s tim da je ovde reč o dativu ili lokativu . Tako bi ovaj napis mogao da dobije pravi Nušićevski rasplet, ako bi se neko tako darovit pozabavio ovim motivom. Ipak,
U radu skrećem pažnju na određenu, ograničenu i vrlo kompaktnu grupu imenica ženskog roda i njihove nastavke u dativu / lokativu jedn. i genitivu množine. Reč je o imenicama ž. roda sa završetkom - ka, - ga, - ha u nominativu jed., odnosno imenicama
su pretežno u množini gde je pod uticajem starog duala nastalo izjednačenje nastavaka u dativu, instrumentalu i lokativu . Kod prideva sa komparacijom postoji neodređena i određena vrsta (pun i kratak oblik) što se može uporediti sa
ugleda jednoj literarnoj tradiciji (hrvatskoj), pogotovu ako ga prati još upotreba starijih oblika u dativu, lokativu i instrumentalu plurala.