strance iz Vizantije i Indije. Uvedena je verska tolerancija, pa je grad na Tigru postao i veliki centar nestorijanstva
Treće poslanice Nestoriju: anateme X i XII, u PG 77, 121 B-D). Jasno je da Kirilo nije mogao da toleriše nestorijanstvo
sedmi i osmi vek), pratio Kirila i smatrao ga autoritetom u pitanjima hristologije. Boreći se protiv nestorijanstva
odbacili su odluke sabora, govoreći da je prihvatanje dve prirode (grč. fisis) u Hristu zapravo prihvatanje nestorijanstva
Jovan 10, 33). Po Kirilovom shvatanju, Nestorijev promašaj je bio koban. Napadajući razdeljujuće učenje nestorijanstva
predsedavajući nastavio i na Trećem vaseljenskom saboru (Efes, 431), na kome je svečano u ime Crkve osudio nestorijanstvo
(422 - 432) i episkopi iz Antiohije, koji naknadno prihvataju učenje i postupak Kirilov. Posle osude nestorijanstva
izgubila je BOGATIJE provincije Egipat i Siriju. Pored, ideoloških (pravoslavlje vs. monofizitizam i
slivaju božansku i čovečansku prirodu u Hristu. Ove četiri reči sasecaju dve glavne hristološke jeresi: nestorijanstvo
kulminirala sazivanjem Trećeg Vaseljenskog Sabora (431. godine), pod predsedništvom Kirila i osudom nestorijanstva