, Mestos, Molian, Neofit, Nikon, Panastenije, Pantirije, Ialmat, Pantoleon , Rinos, Savin, Satornin, Siluan, Straton, Teosevije, Timotej,
hvale istinitome Bogu. Rodivši dete o kome je reč, oni mu dadoše ime Pantoleon , što znači: po svemu lav, jer se pretpostavljalo da će hrabrošću biti
razdajući očevo bogatstvo nevoljnima. Još izmalena mati vaspitavaše Pantoleona u hrišćanskoj pobožnosti, učeći ga da zna jedinog istinitog Boga,
carskom. A kada Efrosin dolažaše u dvorac, sa njim dolažaše i mladić Pantoleon , prateći svoga učitelja, i svi se divljahu njegovoj lepoti i pameti. I
večnoj slavi nebeskog carstva. Slušajući ovakve reči svetog Ermolaja Pantoleon im verovaše kao istinitima, primajući ih u srce svoje i naslađujući se
kako se moli i priziva tog Boga o kome mi ti sada govoriš. Od toga dana Pantoleon je svaki dan dolazio k starcu i naslađivao se njegovim bogonadahnutim
ujela ogromna guja koja ležaše tu blizu umrloga deteta. Videvši to, Pantoleon se najpre uplaši i malo odstupi. Zatim pomisli u sebi ovako: Sada treba
kao prenuvši se od sna ustade živo, a guja se rasede napola i crče. Tada Pantoleon , poverovavši potpuno u Hrista, podiže k nebu svoje telesne i duhovne
; i videvši je on zahvali Bogu za učinjeno čudo, pomoću koga On privede Pantoleona k Svome poznanju. Vrativši se u dom, on krsti mladića u ime Oca i Sina i
ga Božanskim Tajnama Tela i Krvi Hristove. Po prijemu svetog krštenja Pantoleon ostade kod starca Ermolaja sedam dana, poučavajući se Božjim rečima,
, koja beše sedam dana lečena duhovnih lečenjem. Kada sutradan Pantoleon ode k učitelju Efrosinu, ovaj ga upita: Gde si bio toliko dana? - On
Hristovom stečene. Čuvši to, Efrosin prestade pitati dalje. Blaženi Pantoleon beše pun blagodati Božje, noseći unutra riznicu svete vere. On se silno
i klanjajući im se, i poče ih prezirati i ne klanjati im se. Videći to, Pantoleon se radovaše što je u ocu svom pobudio bar sumnju prema idolima, iako nije
, iako nije uspeo da ga potpuno odvrati od njih. Mnogo puta hteo je Pantoleon da porazbija idole svoga oca, kojih beše mnogo u njihovom domu, ali se
Boga, uzaželi da svojom rukom porazbija idole. U to vreme dovedoše k Pantoleonu slepca koji prosaše isceljenje govoreći: Molim ti se, smiluj se na mene