M. Stevanović (Stevanović 1964) navodi regularnu upotrebu krnjeg perfekta. Rečenice sa god - zamenicama mogu imati predikate i u prezentu, i u da-konstrukcijama, i u potencijalu, i u perfektu. Ove zamenice mogu zamenjivati ma - zamenice, ali
sredstvom. Kao što smo već pomenuli, u srpskom jeziku za razliku od bugarskog IZ se gotovo ne upotrebljavaju uz odrične predikate (izuzev u slučajevima nabrajanja). S druge strane, kad se negacija ne sadrži u predikatu uz IZ, ali je na neki način ipak
? Da bismo sudove mogli da nazovemo moralnim sudovima, jasno je da oni moraju da sadrže i specifično moralne reči ( predikate , pojmove), kao što su treba, ispravno, pogrešno, dobro, loše, obavezno, itd. Za te najmanje moralno-jezičke
pripadnici određene kulture i kao govornici određenog jezika imamo zajedničke lingvističke intuicije, a moralne predikate uglavnom upotrebljavamo u istim značenjima), bez obzira na naša supstancijalna razilaženja (možemo imati
zastupa jednu empirijski otvorenu poziciju ali koja se nije odrekla mogućnosti utemeljenja, mada mu ne pripisuje predikate definitivnog i poslednjeg. Apel hoće da što više toga odluči na nivou teorije, dok Habermas više prostora ostavlja
je upotreba obavezno predloški blokirana (izuzeci su vrlo retki i tiču se upotrebe imenske grupe u instrumentalu uz predikate sa značenjem "postati" ili "ličiti ", npr. (npr. Wón stał so wučerjem, srp. Postao je učitelj).
kvartarne predikate poslovne etike u ovom kontekstu možemo vidjeti procese u vremenu kroz koje prolazi svaki posao, svaka privreda. Prema
, pokretima očiju, načinu disanja, gestovima, predikate koji nas upućuju na vizuelni način razmišljanja, npr. gledati, jasno, sjajno, uočiti, pokazati, razjansiti, Kada
Mastera predikate : lako i lepo hahahhaha tipično kinestetičko i vizuelni.. a u polje namere već dve godine postavila sam i razvoj
/ nekauzativnosti: volja subjekta podrazumeva nameru da se svojom aktivnošću deluje na ne neki objekat. Za prelazne predikate stanja, uz koje je česta periferna realizacija prelaznosti, pored statičnosti, karakteristična je i
između suština stvari i večnih istina o njima, već i između stvaranja jednih i drugih: određujući koje će predikate neka suština imati, Bog određuje i koje će tvrdnje o toj suštini biti večne istine (a koje to neće biti).
Božjom beskonačnom moći i njegovom voljom. Moć je odgovorna za to šta će biti suština, kakva će ona biti (koje će predikate imati i da li će između njih vladati saglasnost) i nezavisno od toga da li će imati mogućnost aktualnog egzistiranja, te
, Kant konačno određuje: predikate ) objekata koje nam nisu dostupne u samom pojmu,
je drugi propozicionalizovan. Neobeleženi predikat podavati ' pružati ` inače ima tri predmetna argumenuta i spada u predikate nižeg reda. npr: Іvan podav palьto Marії P (x, y, z) C (a, b, c) V Ux Uy Uz Іvan podav golos P [ x, P (x) ] C [ a, C (a) ] -