, rekao je juče saradnik Instituta za tržišna istraživanja Saša Đogović. Smutiša prestade sa čitanjem i potpuno van sebe - od radosti - na brzinu se obuče i izlete iz kuće. Nakon 3 sata njegovog omiljenog
i iz fascikle mu istera CV, fakultetsku diplomu, diplome sa raznoraznih kurseva i seminara i poče da ih vija niz ulicu. Smutiša pohita za dokumentacijom što je brže mogao. I kao za inat, preporuke i propratna pisma sustiže brzo, ali diplomu nikako
diplomu nikako nije mogao. Taman kad bi joj se sasvim približio, ona bi u naručju vetra odlepršala dalje. Jurio je tako Smutiša za svojom diplomom sve dok nije zamakla u jednu bočnu ulicu u kojoj je napusti vetar zbog jedne lepršave suknje. Smutiša
Smutiša za svojom diplomom sve dok nije zamakla u jednu bočnu ulicu u kojoj je napusti vetar zbog jedne lepršave suknje. Smutiša stiže na vreme i vrhom cipele predupredi da se jurnjava nastavi. Dok je dolazio do daha, Smutiša uhvati deo razgovora
jedne lepršave suknje. Smutiša stiže na vreme i vrhom cipele predupredi da se jurnjava nastavi. Dok je dolazio do daha, Smutiša uhvati deo razgovora koji se čuo kroz otvoreni prozor suterena zgrade kraj koje je stajao. Lagano se sagnuvši da
razgovora koji se čuo kroz otvoreni prozor suterena zgrade kraj koje je stajao. Lagano se sagnuvši da dohvati diplomu, Smutiša uspe i da sagleda prizor kroz uski otvor koji je pravio prozor otvoren - na pero.
je bilo da čovek sa slike sate provodi ispred ogledala vežbajući izraz. Jedno oko mu beše manje od drugog. No, ono na šta Smutiša usmeri svu svoju pažnju bio je obred koji se izvodio u ovom odeljenju. Prostorija je bila ispunjena ljudima različite
je bila ispunjena ljudima različite strosne dobi, a pred njima je stajao jedan mlađi čovek svečanog izgleda i nošenja. Smutiša je naišao u pravom trenutku.
DS faktor će vam nesumnjivo otvarati sva vrata. Smutiša Prospić, zbunjen kako nikad u životu nije bio, odmaknu se od prozora i reče Znači, tajna je u krvi Sad mi je jasno zašto je u
žaljenjem pogleda na fasciklu u svojoj ruci. Godinama se njih dvoje ovako ruku pod ruku vrte u krug. Udahnuvši duboko, Smutiša Prospić zaustavi prvog prolaznika i upita ga Izvinite, znate li možda gde se prodaju ramovi za slike?