sedište episkopije. Prema istorijskim podacima ova crkva se nalazila po srede Rasa (rodoslovi Zagrepski, Pajsijev i Vrhobreznički ) ili in meditulio Rasciae (letopis Brankovićev).
Svetog Petra i Pavla, na ponovno krštenje, svi kažu da je ta crkva "po srede Rasa" (rodoslovi Zagrepski, Pajsijev i Vrhobreznički ) ili "in meditulio Rasciae" (letopis Brankovićev), što svakako ne bi rekli da je Raška bila neka velika oblast. Inače,
XVII stoleće. Vrhobrezničkog hronografa još J. K. Jireček (1879. g.) [ 3 ] i M. N. Speranski (1896. g.) [ 4 ], ali sam podatak nije privukao naročitu
se tom prilikom na A. N. Pipina [ 7 ]. Dok su njegovi prethodnici do svog zaključka dolazili baveći se rukopisom Vrhobrezničkog hronografa koji se nalazi u Šafarikovoj zbirci, sada u Narodnom muzeju u Pragu [ 8 ], dotle Đ. Sp. Radojičić sam nije imao
kog se dalje može zaključivati da je do onakvog izbora tekstova iz Hronografa zapadnoruskog sa kakvim se susrećemo u Vrhobrezničkom hronografu moglo doći i na srpskom području, pa možda i prema nekom njegovom celovitom rukopisu koji je već prethodno
istoriji tzv. srpske Povesti o Skenderbegu Črnoeviču. Vrhobrezničkom hronografu uputio na Martina Beljskog kao na izvor i njegovih drugih kosmografskih članaka sa listova 278 b-298 a [ 16 ]
vipiskami iz hroniki Martina Bel ' skogo ". [ 17 ] Kad se u svom sledećem radu o srpskim hronografima osvrnuo i na Vrhobreznički , on je najpre zabeležio da je to sasvim posebna prerada, a zatim je, i dalje prema Jirečeku, konstatovao da sastavljač
smisla istorijskog toka i u ruskom hronografu. Vrhobrezničkog hronografa, tog neobično važnog dela srpske književnosti XVII veka, ostavila je, sa svoje strane, sasvim otvoreno
obraćanja i Hronici Martina Beljskog, kao i o njegovom odnosu prema Hronografu zapadnoruskom. Vrhobrezničkog hronografa autora ovog rada je dovelo, između ostalog, i do poznatog Porfirijevog zbornika, rukopisa koji je čuveni
ustanovila sam, to još jednom povlačim, kako upravo utom Porfirijevom zborniku treba tražiti izvor ne samo onom za Vrhobreznički hronograf vrlo karakterističnom i bitnom sloju teksta koji svoje poreklo vodi od Hronografa zapadnoruskog nego,
knjigu Hronike Martina Beljskog; oni su - kako sam utvrdila - gotovo doslovno iz Porfirijevog zbornika preneti u Vrhobreznički hronograf [ 40 ]. Treba napomenuti da tu Gavrilo Trojičanin nije ispoljio interesovanje za Pripovetku o Skenderbegu
ovde donosim u nešto opširnijem izvodu Jirečekove reči, jer taj njegov rani članak sa vrlo podsticajnim zapažanjem o Vrhobrezničkom hronografu kod nas baš nije poznat.
razloga pretpostavi, a ponešto tek nasluti; ono nas može približiti rešenju bar nekih problema u vezi sa nastankom Vrhobrezničkog hronografa, osobinama autorskog rada njegova sastavljača i pisara Gavrila Trojičanina. Kao gotovo uzgredan
još poneko novo, pri tom, i sasvim savremeno evropsko delo u lektiri njihovoj i njihovih čitalaca. Vrhobrezničkog hronografa vode zaključku da je Gavrilo Trojičanin doista svoju hronografsku kompilaciju samostalno sastavljao
u svoj oštrini. Vrhobrezničkom hronografu, a pretpostavka joj je još bila i postojanje intervencija Gavrila Trojičanina, neće u stvari izgubiti