bezumlja. I ne mogući ništa odgovoriti, on ćutaše postiđen. Tako oni preploviše reku i rastadoše
što ovi protiv tebe svjedoče? 63. A Isus ćutaše . I prvosveštenik odgovarajući reče mu:
ijednom prekorila lakše bi mi sade bilo. No, ona ćutaše , gledajući kako propadam, ja l ' zbog toga što
u dom gospodara svog, seđaše utučen i tužan, i ćutaše ojađen. A gospođa Marija, čuvši da se vratio
nesretni Tuklin, sluteći svoju skoru propast, ćutaše mramorkom.
pozivaše. Zatekosmo stranca sa rektorom. Ovaj ćutaše namrgođen. Pošto se u tišini navrstasmo ispred
skočio u vis i uginuo je. ćutaše : "Kakva je ovo rabota? Tamo je ukrao srebrnu
važno pitanje. ćutaše . Najzad, kad svi radoznalo navališe na nj, on
vas. I tako, potvrdivši reč svoju zakletvom, on ćutaše . A oni, uzevši zlato i onaj kamen kojim zlato
da se vas štogod pita? ćutaše . Htede i sama da oćuta, ali joj vatra u krvi
joj ministra ne bi ni na veru. No Sejač jednako ćutaše , nikome ništa ne govoreći, poštujući dogovor.
. Međutim, primeđujući to, prepodobni Simeon ćutaše i ništa ne naređivaše odnosno kandila, da
. Ne znajući šta da im odgovori, sveti Jamvlih ćutaše kao nem. Tada mu ti ljudi skinuše pojas, i
mi nikada ni čuli nismo. Zbunjen, sveti mladić ćutaše oborene glave. Neki od prisutnih rekoše: On je
sabljom, tu treba petlja reče Popesku. ćutaše . Onda prsnu u smeh, očevidno bio se zbunio pa