pobedi Dunaana, i načini svojim vazalom, pa se vrati u svoju zemlju. No posle kratkog vremena Dunaan ustade protiv Elezvoja , pogazi ugovor, i skupivši vojsku svoju pobi sve odrede Elezvojeve vojske, ostavljene radi čuvanja gradova, pa se još
vojskom, imajući pred sobom dvostruki cilj: da istera hrišćane u svoj zemlji svojoj, i da tim istrebljenjem ucveli Elezvoja , cara Etiopskog. Došavši do grada, on ga opsede mnoštvom vojnika, i načini opkope oko njega, i hvaljaše se da će ga
srcem zbog gonjenja hrišćana on posla pismo aleksandrijskom arhiepiskopu Asteriju, moleći ga da etiopskog cara Elezvoja potstakne na rat protiv poganog Jevrejina i odmazdi za prolivenu krv hrišćansku. Osim toga i sam on napisa caru
caru persijskom i caru saracenskom, podstičući ih molbama i mitom protiv hrišćana. Pri tome Justin moljaše u pismu Elezvoja , kao suseda Dunaanovog, da krene u rat protiv ovog bogohulnika, žednog krvi hrišćanske. Arhiepiskop Asterije
suseda Dunaanovog, da krene u rat protiv ovog bogohulnika, žednog krvi hrišćanske. Arhiepiskop Asterije pobuđivaše Elezvoja na rat, a sam se usrdno moljaše Bogu da pomogne hrišćanima i razveje neprijatelje njihove. - Poruči on i svima monasima u
, i postupa ne po ljudskoj volji nego po neispitanim sudovima Svojim, znajući što je korisno, omete plan blaženog cara Elezvoja : jer vojska njegova što krenu suvim, zaluta u pustinjama i gorama, u neprolaznim i bezvodnim mestima, te ne mogaše ni do
tog plićaka proteže debelo i ogromno železno uže i pregradi ga, da ne samo brojno kamenje nego i železno uže prepreči put Elezvoju i onemogući njegovim lađama prolaz na drugu stranu. Ali Bog, "čijem razumu nema mere" (Psal. 146, 5), pogubi mudrost
šta da radi. Gospod mu oduze pamet, i otpoče odmazda za nevinu krv hrišćansku. Bezakoni Dunaan se poče plašiti ne samo Elezvoja nego i svojih velmoža i srodnika. Nemajući poverenje u njih, i bojeći se da ga ne izdadu i Elezvoju predadu, on ih sve i
Grigorija, koji je nedavno došao u Aleksandriju i stanuje kod nekog Leontija, da ga posveti za episkopa i pošalje Elezvoju , pošto je Gospod upravo radi toga i doveo Grigorija u Aleksandriju. Sutradan izjutra patrijarh odmah posla da pronađu
vreme Božanstvene službe; oči behu uperene na svetog Grigorija, i svi se divljahu takvome čudu. Videše to i izaslanici Elezvoja , i čuđahu se; a kasnije o svemu tome obavestiše i cara. Posle posvećenja i duhovnog razgovora s patrijarhom, sveti
moljaše, nevidljiva sila Božija odjednom podiže u vazduh nekog muža, po imenu Avramija, prenese ga i postavi pred cara Elezvoja . Zaprepašćeni, svi dugo vreme klicahu: Gospode pomiluj - A arhiepiskop reče: Evo, koga zahtevaste pomazati na
hitro sustizaše. Kada se na monaha, pritešnjenog odasvud, ustremi zmija da ga proguta, monah se opomenu blaženog cara Elezvoja , obrati se zmiji i reče joj: Molitvama pravednog i svjatjejšeg Elezvoja odstupi od mene - A zmija, kao postidevši se
da ga proguta, monah se opomenu blaženog cara Elezvoja, obrati se zmiji i reče joj: Molitvama pravednog i svjatjejšeg Elezvoja odstupi od mene - A zmija, kao postidevši se svetog imena Elezvoja, zastade, i po Božjem naređenju dobivši glas čovečji
zmiji i reče joj: Molitvama pravednog i svjatjejšeg Elezvoja odstupi od mene - A zmija, kao postidevši se svetog imena Elezvoja , zastade, i po Božjem naređenju dobivši glas čovečji reče monahu: Kako mogu da te poštedim, kada mi se Angeo Božji javi i
želju, i ja ću te pustiti. - Monah se stade kleti, govoreći: Kunem se Bogom koji živi na nebu i molitvama česnog cara Elezvoja , da više neću gnjeviti Gospoda moga, koga sada ljuto gnjevljah telesnom nečistotom. Čim to monah izgovori, oganj pade