važno materijal učiniti i lako pretraživim. Vrednost ove građe velika je po sebi, a stalnim korišćenjem pri izradi RSANU i drugim istraživačkim projektima dodatno se oštećuje. Zbog toga je od velikog značaja dobro osmisliti redosled
i Vasojevićima (Kuusi 1957:207) da se bolest biljaka izazvana kišom sa suncem zove ala (ovaj termin nije potvrđen u RSANU niti u Simonovićevom botaničkom rečniku). U Crnoj Gori ala je zabeleženo i kao meteorološki termin "maća = kiša sa
i greje sunce "(Zlatibor, Milovanović 1983:61), odnosno" kad kiša pada i sunce sija u jedno isto doba "(Banat, građa za RSANU ) [ 8 ]. Paralelno se javlja i botaničko značenje tonje kao "plamenjača" (Lještansko, usmena potvrda M. Tešića: pobila
Tešića: pobila / tukla tonja; Ljubinje u Hercegovini, usmena potvrda autora; u Crnoj Gori Ranojević je, prema građi za RSANU zabeležio: pšenica se tonjoše od uspare posle kiše, kad pripeče sunce). Iz Takova je potvrda da kad kiša pada i sunce
slovenačkim tonja "Schatten ". Na drugom mestu, s. v. tlja, Skok pitanje etimologije ipak ostavlja otvorenim. RSANU potvrđuje: klja m., kljah (Pounje), pored: kljaj (u Bogdašima kod Livna, prema usmenoj potvrdi N. Ramića), sa
na lozu: pala knja na lozu (Pavlinović u RJA), Da ne pane porosica, iza koje past će knja i odnit će žito (Poljica). RSANU za klja određuje ženski rod verovatno na osnovu Pavlinovićevog primera. I kna je u RSANU određeno kao ženski rod [ 9 ]; u
knja i odnit će žito (Poljica). RSANU za klja određuje ženski rod verovatno na osnovu Pavlinovićevog primera. I kna je u RSANU određeno kao ženski rod [ 9 ]; u RSANU još i: kljaobitina "žito koje je pobio klja" (Srpski arhiv 1874, 509).
za klja određuje ženski rod verovatno na osnovu Pavlinovićevog primera. I kna je u RSANU određeno kao ženski rod [ 9 ]; u RSANU još i: kljaobitina "žito koje je pobio klja" (Srpski arhiv 1874, 509).
potvrdu iz RJA: samo kod Stulića navedeno tlja u značenju "propadanje ". Brojnije su potvrde ovog termina iz građe za RSANU : tlja ž. "iz jezika staroslovenskog: pokvarenost" (Kurelac); u Bosni: jedna vrsta bolesti na lubenicama, dinjama,
1984:130 - 131. Mahek ističe vezu značenja "gnjiti, truliti" i "tiho goreti" s. v. tliti. RSANU , u Pirotu znači "plamenjača" i "naziv za kišu pri kojoj se razvija bolest" u primeru: Kad sunce jako peče a u vazduhu se
useve "(u Radimcima, Tomić 1989 s. v. v.); mana" vrsta bolesti biljaka ": ubila ga mana (Crna Reka, Marković 1986 s. v.). RSANU s. v. mana daje etimologiju "prema hebrejskom ", a kao četvrto značenje navodi" manin lišaj; plamenjača, bastra "sa
(sa sinonimima vučer, vučerić, vučilo) u Gruži znači jednu od dve daščice na kojima vise brdila (RJAZU, pod vuk; RSANU , pod vučalja i vučerak).
Lazić-Konjik RSANU ), tekstova (iz elektronskog korpusa) savremenog srpskog jezika, narodnih poslovica i ankete predstvaljen je
, M., Bartminjski, J. i dr.), a na materijalu tezaurusnog Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika ( RSANU ), tekstova (iz elektronskog korpusa) savremenog srpskog jezika, narodnih poslovicia i ankete.
(iz elektronskog korpusa) savremenog srpskog jezika, narodnih poslovicia i ankete. RSANU koji osim rečničkog članka lekseme dom i članka njenog najbližeg sinonima kuća obuhvata i leksičke jedinice njihovih