Tantantadruj
poludeli zidar Luka iz njene priče o Tantantadruju . Zaista su čudne slučajnosti nadahnuća Skoro
odlazi širokim belim drumom. Tantantadruj promrmljah. Pođimo sad za njim
za sitnom tačkicom moga sećanja, za pričom o Tantantadruju ...
i željama. Tantantadruj . Kako se zapravo zvao, svi su već zaboravili.
zapravo zvao, svi su već zaboravili. Zvali su ga Tantantadruj , jer je svaku rečenicu počinjao ovom čudnom
jedna. A to je bila i prva koju je izgovorio. " Tantantadruj " zastenjao bi žaleći se majci, i "Tan-tan-ta
glasnice i jezik. I tako je postala njegovo ime. Tantantadruj je bio vrlo sitno biće, i pamet je imao sitnu, ali
, ukršten preko grudi i obavijen oko pojasa. Tantantadruj u stvari nije koračao, već poskakivao, jer je
suze koje su im se od hladnoće skupile u očima. Tantantadruj nije mogao da ide uporedo s njima, jer je bio mali
njegova pesma, toplim glasom zapevana: Tantantadruj je naposletku doklepetao na vašar. Tamo je bilo
Bog otac, pa je s visine i oštro gledao po trgu. Tantantadruj se uputi k njemu, jer je želeo da mu kaže da je sad
ludorije, a najmanje takve koje govore o smrti. Tantantadruj razočarano uzdahnu i ode na trg. Tamo su u četiri
do glave, kao na slici Strašnog suda, koju je Tantantadruj više puta posmatrao kod seljaka Hotejca, koji
na poznanika koga već odavno nije video. Tantantadruj je ovde sretao svoje poznanike, jer se na vašaru