godina. Potom izađe da posluži drugima ka spasenju. Osnova muški i ženski manastir. Na poziv svoga rođaka, senatora Volusijana , neznabošca, ode u Carigrad, i obrati ovoga u veru Hristovu (što ne mogaše učiniti ni sam blaženi Avgustin). Potom se
davno duhom prigrli siromaštvo, postade i telom siromašna. U to vreme stiže Melaniji pismo iz Carigrada od strica joj Volusijana Rimljanina. Taj Volusijan, tada postavljen za rimskog antipata, [ 8 ] sa naročitom porukom bi poslat od zapadnog cara u
, postade i telom siromašna. U to vreme stiže Melaniji pismo iz Carigrada od strica joj Volusijana Rimljanina. Taj Volusijan , tada postavljen za rimskog antipata, [ 8 ] sa naročitom porukom bi poslat od zapadnog cara u Carigrad k caru. Došavši na
za rimskog antipata, [ 8 ] sa naročitom porukom bi poslat od zapadnog cara u Carigrad k caru. Došavši na Istok, Volusijan veoma željaše da se vidi sa svojom bratanicom, prepodobnom Melanijom. Zbog toga naročito i posla k Njoj u Jerusalim,
i umrtvljenosti tela, jer se lice njeno beše osušilo od dugih postova i trudova, i pređašnja lepota njena uvenula. I Volusijan uskliknu: O, kakva sada izgledaš, draga Melanija No našta dugo pričati Nešto lično prepodobna Melanija, nešto sveti
monete. [ 33 ] Volusijan ¶
Hrista svojim drugaricama. Volusijanu , zveropodobnom čoveku. Volusijan naredi najpre da je šibaju, potom da joj usijanu šipku probodu kroz uši i mozak. Do
. Volusijan naredi najpre da je šibaju, potom da joj usijanu šipku probodu kroz uši i mozak. Do poslednjeg časa devica Akvilina
, napuni deset godina, a u sedmoj godini Dioklecijanova carovanja, [ 1 ] carskim namesnikom u Palestini postade neki Volusijan , koji pre beše porod Satane nego čoveka. Ne poznavajući istinitog Boga, Tvorca svega što postoji, Volusijan stade sa
neki Volusijan, koji pre beše porod Satane nego čoveka. Ne poznavajući istinitog Boga, Tvorca svega što postoji, Volusijan stade sa nenasitom zlobom goniti pobožne poklonike istinitog Boga - Hrista Spasitelja. I mnogi hrabri stradalci
, kada njoj beše dvanaesta godina. Kada Akilinu dovedoše na bezbožno sudište, pogledavši na nju carski namesnik Volusijan reče: Ti li se protiviš carskim naredbama, pa i druge odvraćaš da se više ne pokoravaju bogovima našim, nego da se
, pronalazi kakve hoćeš muke, da bi se uverio da ja stojim pred tobom naoružana verom i ne bojim se tvojih mučenja. Tada Volusijan stade laskavim rečima mamiti svetu devojčicu, govoreći: Videći da si još vrlo mlada, lepa i divna, ja imam saučešća za
veće od lukavih mučenja koja ti otac tvoj đavo daje protiv mene. - Zbunjen ovakvim junačkim držanjem blažene device, Volusijan joj reče: Ostaviću ti nekoliko dana na razmišljanje, da bi ti, pametno rasudivši, poklonila se bogovima, i na taj način
svoj život na zemlji i od careva dobila dostojnu nagradu. - A koliko mi dana daješ za razmišljanje? upita svetiteljka. - Volusijan odgovori: Onoliko koliko ti hoćeš. - Na to Akilina reče: Onda te molim da mi ni trenutak jedan ne ostavljaš za takvo
Njemu koji, živeći na nebesima, milostivo motri na Svoju zemaljsku decu. Videći nepokolebljivu ljubav device k Bogu, Volusijan reče u sebi: Uzalud su nastojanja moja, uzalud napori moji - I silno razjaren, on naredi da usijanim železnim šipkama