i odnošenje Časnog Krsta Gospodnjeg u Persiju od strane neznabožaca. Ostavio knjigu uzvišene sadržine, zvanu Pandekta , u sto trideset glava. Upokojio se oko 635. godine.
Provevši svoj život u takvim bogougodnim delima, on se upokoji u Gospodu. Svete mošti njegove biše sahranjene na mestu Pandekti , gde su sahranjivani stranci. Posle izvesnog vremena svetitelj otkri svoje mošti jednoj ženi putem otkrivenja;
Konstantina i Justinijana Varvari su se i dalje bavili kodifikacijom. Godine 833. Vasilije Maćedonac izdao je nove Pandekte . t. zv. Vasilike, i oko godine 878 njegova dinastija, sinovi suvladari. izdali su Prohiron nomos (priručni zakonik).
službenih novina Glas Crnogorca. Po povratku sa Cetinja prevodio je, za hrvatsku Zemaljsku vladu, Derburgove Pandekte , u kojima je ustanovio brojne inovacije u pravnoj terminologiji. Poslednjih 15 godina života proveo je u Somboru, gde