nade u svoje potomstvo Ali, jedne večeri, dogodi se nešto što je učinilo veliku promenu u životu mladog Panjati
bramin zaustavivši se malo Panjati Sahiba, sina radže Radžputani. Nisam video, kao što i ne znam za toga Panjati
koja za navek ostaje kao što kroz celi vek ostaje neizgladivo ožiljak od rane na zalečenu telu. Ali Panjati
mirisnim ružama. Žalile su ga i svaka od njih želela je da svojim ružama privuče njegovu pažnju na sebe. No Panjati
devojčeta, koje ga je tako nasmešeno i predano gledalo nebom svojih očiju. Uzbuđen neočekivanom srećom Panjati
su se kao i ružični venci njihovi, kojim ranije okitiše čelo mladoga princa. A toga časa, baš, mladi Panjati
razabirao o čemu mu sve to govori. I još nešto želim da mi učiniš? dodade ona raslabljenim glasom. Panjati
daljine, a beše potpuno onakav kao u Damajante. Očaran toplim usrđem što se od toga zvuka razlivalo Panjati
ona mi je mirisala i dokle sam se borio ja sam samo tebe imao pred očima. Daj mi je reče Damajanta. Panjati
jedincem, zaboravi starac na svoj bol i tugu i kao mahnit ulete u sobu njegovu. Na sofi je sedeo mladi Panjati