iz zbirke in usum scholarum. Odatle i ja uzimam navode. Deo koji se odnosi na carstvo i Poljsku štampao je ponovo Bjelovski u I sv. Monumenta historica Polaniae (str. 230. do 318). Tu ima i jedan interesantan uvod. Titmarovu hroniku izučavali
precizni, i ne izgledaju, da mogu dati mesta ikakvom drugom tumačenju. Bjelovski , Monumenta Polonis: historica, t. I, str. 226.
1934. u Pragu). Ovoj središnjoj studiji dodate su na početku nove partije teksta (o Kazimježu Brođinjskom i Augustu Bjelovskom kao prevodiocima naših narodnih pesama), a za njom još odeljci o Juzefu Bohdanu Zaleskom, Romanu Zmorskom, potom
Plinijeve Srbe, pokazujući nešto od onoga što su Sloveni i Germani baštinili u starini, kako to smatra i Avgust Bjelovski : "Sic et Theutonici, eum Slavis regna contigua habentes, simul conversatione incedunt, nec alique gens in munde est
i baladama. Među prevodiocima ovog drugog perioda mogu se naći poznati pesnici kao što su Lucjan Sjemjenjski, August Bjelovski , Juzef Bohdan Zaleski i Roman Zmorski, a pored njih ogroman broj nepoznatih književnika koji su štampali svoje
s originalom, te ono što je on prepevao zaostaje mnogo za bojom, tonom i snagom prostote naše narodne poezije. Bjelovski ¶
ono što je on prepevao zaostaje mnogo za bojom, tonom i snagom prostote naše narodne poezije. Bjelovski (Augustyn Bielowski) pripada grupi mladih galicijskih književnika koji su težili za tim da podmlade poljsku poeziju
. Pokret je imao odjeka ne samo u centru austrijske provincije nego i u središtu ruske provincije poljske, u Varšavi. Bjelovski (rođen 27 - III-1806 u jednom selu nedaleko Lavova, gde je studirao filozofiju, a zatim pravo) propovedao je adverziju
posledica simpatija za narodne produkte, kao što su stara ruska pesma Slovo o polku Igorevю i naše narodne pesme. Bjelovski je taj spev preveo nastojeći da uđe u duh njegov i da izrazi plastičnost i originalnost stila. Dobar prijem na koji je
Visokom (nedovršena) i o Henriku Pobožnom srodne su kompozicijom i stilom ruskoj poemi. U građanskom životu, Bjelovski je romantičan borac u ustanku; posle toga, umešan u zavereničku akciju, provodi dve godine u zatvoru (1834 6), a
po knjižarnicama 2). Bolje bi bilo da izdadu za Poljsku (u Lavovu, Krakovu ili Poznanju) jednu slovensku antologiju: Bjelovski da dâ prevod Igora, Šemjenjski prevod Kraljevodvorskog rukopisa, a sam Zaljeski dao bi veći svezak srpskih pesama.
, a sam Zaljeski dao bi veći svezak srpskih pesama. Ali od čitave akcije nije bilo nikakvog konkretnog rezultata. Bjelovski je umro g. 1876.
srpskih pesama. Ali od čitave akcije nije bilo nikakvog konkretnog rezultata. Bjelovski je umro g. 1876. Bjelovskog za naše narodne pesme pada između 1830 8, ali bih ipak rekao da je bio najintenzivniji između 1830 i 1833 g. Svega je
, sv. 6, Petersburg, 1855 (tu čitamo... Begzadicza). Tu su štampane svega dve junačke pesme i osam ženskih pesama. Bjelovskom kao prevodiocu naših narodnih pesama malo je pisano u ranije vreme. Tek g. 1929 Vidra, u citiranom članku, piše o njemu
malo je pisano u ranije vreme. Tek g. 1929 Vidra, u citiranom članku, piše o njemu na sedam strana (669 75). On ističe da je Bjelovski nepravedno zapostavljen i da mu je nepravo malo obraćeno pažnje kao prevodiocu s našeg jezika; Vidra, dalje, ističe