slaveniziranim starim stanovništvom . U Dubrovniku je sve do 15. stoljeća bio očuvan dalmatoromanski jezik ( = raguzejski ) . U aristokratskim se porodicama govorilo dalmatoromanski i hrvatski . U Dubrovniku je prvobitno

preciznije dijalekt dalmatinskog sa otoka Krka, koji se naziva vejski dijalekt . Dubrovačka varijanta je raguzejski dijalekt poznat iz dubrovačkih dokumenata . Vjerojatno je svaki grad razvio svoj dijalekt, ali nemamo

hrvatski, najčešće su svoj jezik nazivali slovinski iako nisu kajkavci : cerek :, a koristio se još izraz raguzejski i ilirski . Niti jedan dubrovački pisac nije svoj jezik nazvao srpskim . A Nodila i dezinformacije

prošlosti i u sadašnjosti postoji barem u bitnome jedinstveno mišljenje . Najstariji dubrovački govor ( raguzejski ) onaj je romanski dijalekt što se u doba rimskoga gospodstva razvio na istočnoj jadranskoj obali,

su Hrvati Iranci . Cista rasa Eto u koje se delirije ulazi s tim etnickim fantazijama Ma dje je nesto raguzejski bolan ukrali ga bice srbi, niko meni nista ne kae Valjda van nije ni bijo od neke velike vajde Dubrovčani

hrvatski a službeni spisi su se pisali latinskim a kasnije raguzejskim . Možda nisam dobro objasnio, raguzejski je iskrivljeni latinski s primjesama hrvatskog i talijanskog koji se nalazi u Dubrovačkim poveljama

nakon osamostaljena od Venecije jedno vrijeme koristili čudnu kombinaciju talijanskog i latinskog tzv. raguzejski prije nego što su i ' ' službeno ' ' počeli koristiti hrvatski Nisam jezičar ali imam misla u vezi

Diversis nalazi 4 jezika u Dubrovniku - službeni latinski, zatim talijanski ( za poslovanje ), zatim raguzejski romanski o kojemu Diversis priča, te slavenski Zato lijepo kaže De Diversis - kada pričaju sa strancem

dalmatinski je morao imati hrpu različitih lokalnih specifičnosti, daleko više od poznate podjele na raguzejski ( južni ) i vejski ( sjeverni ) dijalekt . Ova podjela je bazirana na poznatim dijalektima, dubrovačkom

koje se pojavljuju u gotovo svih dvanaest malih jezika dalmatinskoga govora, od kr č ko-romanskoga do raguzejski . Novi broj » Dubrovnika «, č asopisa dubrova č kog ogranka Matice hrvatske, koji je tematski posve

onaj A sad jesi li ti Dalmatinac ko ja ili samo Raguzejac tvoja stvar, mada sumnjam da doma govoriš raguzejski jerbo je taj nesta još u 17 st Iranci dakako, normalno, nova teorija je da su Hrvati Iranci . Cista

ranomodernom dobu u Dubrovniku se ( u pisanom obliku definitivno, za oralni nisam siguran ) koristio tzv. raguzejski - mješavina latinskog i talijanskog sa malim primjesama slavenskih jezika Neosporno je da je jezik

povijesti, nego unutarnjim životom grada . Zadivljuje pragmatika starih Dubrovčana iz koje su iznikli raguzejski diplomacija, ekonomija i urbanizam, ali u pogledu svakodnevnog životnog ritma, Dubrovnik je oduvijek

Dubrovniku . Zašto su upravo ti testamenti važni za " rekonstrukciju " dubrovačkog romanskog predmletačkog ( raguzejski ) govora Prema odredbama dubrovačkog statuta, oporučitelj bi, ponekad i dugo prije smrti, pravio

dokazuje dalmatski status imena, a Caska je rezultat mlađe palatalizacije . Ista se promjena dogodila i u raguzejski toponimu Kivitate C p tat Cavtat Još 1950. godine Skok u Slavenstvu i romanstvu na jadranskim otocima

grčke riječi elaphos, možda haplologijom od akuzativa elaphopoda, što u daljem razvoju uzrokuje pojavu raguzejski Lafota, odnosno hrvatskog oblika Lopud . Prema njemu Lopud, metaforički govoreći, znači otok koji

Talijana, većinom Mlečana, a poslije osnutka Latinskog Carstva ( 1204. ) bit će ih jamačno još više Raguzejski je živio još u 15. stoljeću . Žarko Muljačić ( Radovi, sv. 1, Zadar, 1960. ) mišljenja je da je

krčkoromanskom i raguzejskom, govorilo kruh, otac, kuća i raditi : krčkoromanski pun, tuota, kuosa, fur ; raguzejski pen, teta, kesa, fakir . Usporedimo li te riječi s rumunjskim, talijanskim furlanskim, francuskim

Lakljan, Laknjan ), Daksa i Lokrum . Oni, osim Lokruma, leže sjeverozapadno od Dubrovnika Lopud, raguzejski Lafota, zvao se i Isola di Mezzo, jer se nalazi u sredini između Šipana i Koločepa, ali taj naziv

romansko-slavenskoj simbiozi krajem 14. stoljeća većina je stanovnika našeg jezika, ali neki od njih govore i raguzejsk , te mletački, a ima ih i koji poznaju sva tri jezika, jednako kao što ima i starosjedilaca i doseljenih