(od 1914. do današnjih dana) staroslavenskim jezikom, koji u Hrvatsku donose učenici Ćirila i Metoda. Najznačajniji dokument toga razdoblja je tzv. "Ljetopis

obreda jest Crkva vlastitog prava (sui iuris) koja se u bogoslužju služi bizantskim obredom i grčkim, staroslavenskim ili narodnom jeziku, u punom je zajedništvu s Rimskom Crkvom te priznaje papu za svoga vrhovnog poglavara.

jezicima, poput gotskog dius "divlja životinja ", engleskog deer" jelen ", njemačkog Tier "životinja ", staroslavenskog duxъ "zrak, toplina, miris, duh, duša ", ali i grčkog θεός" bog ". Iz istog izvora dolazi i imenica duša.

povorka, uzimanje vode iz potoka ili umivanje vodom u kojoj je svježe ubrano proljetno cvijeće, proizlazi upravo iz staroslavenskih narodnih običaja slavljenja proljeća ili Jurjeva.

ne prihvaća uporabu navedenih imenica u hrvatskom jeziku. Stoga usvaja sljedeće izraze za svoju službenu uporabu: staroslavenskom se jeziku rabio pojam jazыcы "narod, oni koji imaju svoj jezik ", pa se i u nekim slavenskim jezicima zadržao taj izraz u

prvostolnice i hvarski pisar Ivan 1. prosinca 1250, kako se doznaje iz same listine. Pisana je mješavinom narodnoga i staroslavenskoga jezika i ukazuje na političke, društvene, gospodarske, pravne i kulturne prilike prostora i vremena u kojem je

staroslavenskom nazivali), ili euharistijska molitva, završio i da počinje jedan drugi obred. Uostalom, sve se u ovom prijelazu ima

glagoljaša, projekt od jedanaest jedinica uz cestu od Roča do Huma. Spomenik je realiziran 1977. godine, a posvećen je staroslavenskom pismu koje se preko tisuću godina zadržalo na ovim... [ OPŠIRNIJE ]

... prikaži cijeli komentar staroslavenskom jeziku. dosta mi je tvog glorificiranja engleskog jezika. prikaži cijeli komentar

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Gradska knjižnica organizira radionicu glagoljice. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo u IX. stoljeću (oko 863. g.) koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st. Glagoljica se javlja u

njenim rubnim djelovima, izbjegavalo.Čakavski izričaj dugo je vremena smatran materinjim jezikom između ostaloga staroslavenski jezik je baziran na čakavštini. Ali čakavština se smatrala manje vrijednom.Tzv. ozbiljne stvari, ozbiljna

. Utvrdili su kako bugarski jezik nije isti kao makedonski. Uz pomoć povjesničara otkrili su kako je, pri širenju staroslavenskog plemena Makedonaca, u Bugarsku vjerojatno otišao i jedan Makedonac s govornom manom pa su slavenizirani Bugari

vladao tzv. dualistički nadzor između dobra i zla (svijetlobog ili bijelbog i crnbog). Među najštovanijima od mnogih staroslavenskih bogova bio je Svijetlobog ili Bijelbog. Smatrali su ga onim koji im šalje sve dobro što im se kroz život događa, za

zvali Svevid ili Sveznadar. Bog vatre, munja, gospodar svemira, te krotilac oluja na moru zvao se Perun. Najčešće je u staroslavenskoj mitologiji ovaj bog bio predstavljen u liku orla koji sjedi na hrastovoj grani, s koje vlada cijelim svijetom. Perun je

neke stare tradicijske običaje, a koje nisu bile u suprotnosti s naukom kršćanske vjere. Tako je štovanje kulta staroslavenskog boga Peruna u narodu, na neki način, preneseno na svetog Iliju (Ilija gromovnik), a kult boga Velesa na svetog Vlaha,