počeo govoriti, tako, po veljotski . Učila me je moja baka ; i moj otac i moja majka govorili su tako veljotski . Govorili su, tako, jer su vjerovali da ih ne razumijem, ali ja sam razumio sve, sve one riječi

) . Jer naučio sam kad sam bio mali, kad sam imao tri godine, kada sam počeo govoriti, tako, po veljotski . Učila me je moja baka ; i moj otac i moja majka govorili su tako veljotski . Govorili su, tako,

najodgovorniji pothvat u klasifikaciji novoga romanskog jezika . Nakon što je obranio doktorsku disertaciju o veljotskom jeziku, sa znamenitim jezikoslovcem W. Meyer-Lübkeom i A. Mussafiom, bečka Akademija pozvala ga je

koji je sudjelovao ua talijanskoj komisiji za istrebljenje hrvatskih naziva u Istri i koji je pišući o veljotskom svjesno i namjerno lagao . Al ok, to je druga štorija . 3 A - Vecla je bio RIMSKI naziv, a kasnije

je koncem 19. st., a njime se govorilo u mnogim dalmatinskim gradovima do 15. stoljeća te na Krku ( veljotski govor ) do konca 19. stoljeća . Naime, hrvatski je jezik zaštićen Ustavom RH i Ugovorom o EU . No

se brinuti da ćete smrdjeti po češnjaku jer nećete, već isprobano Zašto nikad ne govore veljotski il neki takav manje poznati izumrli pa da ga se može bolje proučiti : ( Uglavnom, znanost to ne može

protivljenja da izmjenim članak o veljotskom tj. krčkorumunjskom . Međutim, tel bin napisat lijep članak o veljotskom jer je o njemu sačuvano dosta podataka, ali mi je problem za doć do literature koju mi je spomenutih

npr. Gradac, Grac, Gračišće . Na otoku Krku, gdje je do 19. stoljeća bio u uporabi i retoromanski " veljotski " dijalekt, postoje za istovrsne lokalitete nazivi romanskog podrijetla, npr. Kaslir, Kostrij ili

godinu 1954. i rodno mjesto : sliku Primorje . Nije li to rađanje analogija onoj smrti koja je zatekla veljotski govor ( Veglia = Krk ) ; na dan, sat i minutu moglo se reći, da je jedan dijalekt staroga dalmatskog

ono ča san ja i tvrdil . To san i rekal Željku i on nema nikakvih protivljenja da izmjenim članak o veljotskom tj. krčkorumunjskom . Međutim, tel bin napisat lijep članak o veljotskom jer je o njemu sačuvano dosta

vjerojatno bez svojega agera, nema rimske predijalne toponimije . Ondje je, pak, vrlo gusto potvrđena veljotska toponimija kasnijih jezičnih osobina . Uz već spomenuti Kanitaj, Kanajt naći ćemo Punćal ( mostić

Veji je još vavek fameji Fiorentin, neke i poznan ) ka naginje talijanskoj strani . Npr. ča se tiče Veljotskog , njega je koncem 19. st. opisivao istrian Bartoli . Osim akademika Muljačića, nitko ga uopće nije

Trogira, Dubrovnika, Imotske krajine, otoka pa sve do Boke . Kao poseban dodatak knjiga sadrži i Veljotski glosar, mali rječnik izumrlog romanskog jezika Dalmacije koji se govorio u dalmatinskim gradovima

govoru otoka Suska ( Hrvatski dijalektološki zbornik, 1, Zagreb 1956 ; suautori J. Hamm i M. Hraste ) i veljotskoj diftongaciji ( Rad JAZU, 1962, 327 ), u kojima zakonitosti historijskih fonetskih promjena objašnjava

u ovoj knjizi, koji smo objavili kao dodatak, rječnik je jednog izumrlog grčko-romanskog jezika, veljotskog jezika karkterističnog za grad Krk . Zanimljivo je da se zna točan datum kada je stari krčki dijalekt

Vančal . Između romanskog Krka i slavenskog Vrbnika prostiru se plodne površine na kojima su se sačuvali veljotski toponimi iz kasnijeg razdoblja s diftonskim izgovorom nekoć naglašenih monoftonga . U tom području

pretkršćanskoga doba koji su u Dalmaciju unosile rimske legije i doseljenici . Temelj proučavanju bio je veljotski ( veglioto, vegliotto ), koji se na Krku sačuvao do 1898. Tada je umro njegov posljednji govornik

veglisun ... ) Među prvima koji je od Antonija Udine Burbura i još nekih Krčana dobio podatke o umirućem veljotskom jeziku bio je Gianbatista Cubich . On je 1842. godine prikupljenu građu poslao Bernardinu Biondelliju

ugovori isteknu, uzet će nove ljude Matteo G. Bartoli u Das Dalmatische ( Wien, 1906. ) ima veljotsku riječ čivet ( ćuk ) . U svom rukopisu o povijesti Krka I. Feretić piše o dalmatskom koji se govorio

dalmatskog jezika naziva se i dubrovačkoromansko ili raguzejsko a poznato je još i krčkoromansko ili veljotsko . - Nikada se nije govorio daleko izvan gradskih zidina, pa je to što nije imao zaleđa jedan od glavnih